Lina Mathon-Blanchet

Depi Wikipedya, ansiklopedi lib
Lina Mathon-Blanchet
Image illustrative de l’article Lina Mathon-Blanchet
Fonksyon pyanis, pwofesè mizik, konpozitris
Nesans
Pòtoprens
Lanmò (ak 91 ane)
Petyonvil Ayiti
Nasyonalite ayisyen
Domèn mizik

Lina Mathon-Blanchet, ki fèt 3 janvye 1903 nan Pòtoprens (Ayiti) epi ki mouri 11 mas 1994 nan Petyonvil (Ayiti), se yon pyanis ayisyen, pwofesè mizik ak konpozitris.

Biyografi[modifye | modifye kòd]

Lavi bonè[modifye | modifye kòd]

Lina Mathon te fèt 3 janvye 1903 nan Pòtoprens, Ayiti. Li se pitit fi Cléante N. Marie Anne (ki fèt Carré) ak Charles Mathon. Papa li se yon doktè ak manman li leve senk (5) pitit. Depi yon laj byen bonè, Mathon te enterese nan pyano a epi li te kòmanse etid fòmèl nan laj kat (4) ane avèk Justin Elie. Ant 1917 ak 1921, li te etidye mizik klasik nan Pari nan Ecole Notre-Dame de Sion.

Karyè[modifye | modifye kòd]

Lè Mathon te retounen ann Ayiti, li te kòmanse bay leson pyano e 10 desanm 1924 li marye avèk Arthur Margron, ak li te fè yon pitit gason, Reynold (1925–1926). Louvri yon lekòl, Lycée Musical de Port-au-Prince, Mathon-Margron te anseye nan tradisyon mizik klasik oksidantal la, li te yon fanatik an patikilye pou Mozart. Nan ane 1920 yo ak ane 1930 yo ann Ayiti, te gen yon renouvèlman enterè nan endijenis ak tradisyon popilè nan peyi a. Mathon-Margron te vin kaptive pa Vodou epi li te mande yon sèvant pou mennen l nan yon seremoni. Transkripsyon mizik ki soti nan evènman an, li te kòmanse enkòpore li nan repètwa elèv li yo. Li te etidye tèks, melodi ak ritm mizik popilè li te rankontre nan divès vilaj riral ke yo rele lakous, li te kòmanse konpoze mizik pou ansanm chanm, koral ak pyano.

Mathon-Margron te youn nan premye moun ki te kode tradisyon mizik ak dans ann Ayiti. Li te kolabore ak Werner Jaegerhuber nan yon pwojè pou dokimante chanson lokal ki gen anpil moun nan kilti a, men mekontantman pou li te senpleman kolekte chanson nan men peyizan ak machann nan mache lokal la, Mathon-Margron te vizite kominote yo ak tanp Vodou ki te dokimante mizik la nan ekspedisyon sou teren yo. Li te pibliye tou apèl nan jounal ki ankouraje atis ki te ekri chante kreyòl orijinal yo pou kontribiye nan koleksyon li. [5] Repitasyon li te gaye toupatou e li te fè echanj rechèch li ak atis ak akademik, tankou Harold Courlander ak Jean Murai.

Nan mitan ane 1930 yo, premye mari Mathon-Margron mouri. An 1937, li fonde Choeur Folklorique National, yon gwoup koral amatè ki jwe mizik sou tematik ayisyen. [8] Li te defye koutim lokal yo epi an 1938, te prezante yon gwoup etidyan nan Ecole Maud Turian, kote li te anseye vwa, avèk chanson an kreyòl ayisyen. [3] Sa a se te youn nan premye fwa ke yon chanson enspire pa Vodou ak lingua franca peyi a te fèt piblikman pou sosyete "politès". Ant 1939 ak 1940 gwoup la jwe nan evènman charite ak sal konferans, osi byen ke nan klib tankou Cercle Bellevue a ak Cercle Port-au-Princien. Nan epòk sa a, li te marye av̠k yon refijye jwif-polonè, Max Fussman, ki te kouri kite peyi li akòz Dezyèm Gè Mondyal la. Nan kòmansman ane 1940 yo, li fòme Haïti Chant et Danse, yon ansanm ki fè dans vodou ansanm ak mizik.

An 1941, Mathon-Fussman te chwazi pa Élie Lescot, byento pou vin prezidan Ayiti pou ale nan Festival Folk Nasyonal nan Wachintòn ak kenz (15) etidyan ki te rele gwoup yo Legba Singers . [1] Seleksyon gwoup li a te kontwovèsyal paske òganizatè yo te okòmansman te vle atis Vodou natif natal, men yo te avèti ke yo ta dwe asire yo ke yo dwe fè "san posesyon lespri ki vin apre". Kòm li te enposib fè asirans sa yo, gwoup Mathon-Fussman a te chwazi asire ke li te kòm natif natal ke posib men li ta ka yon pèfòmans kontwole. [12] Li te tou mande pou li byen vit fòme elèv yo nan dans, kòm nan pwen sa a, yo te sèlman chante chante tradisyonèl yo. Li fè yon aranjman ak yon sèvitè ki byen respekte, li pran etidyan li yo pou yo antre nan yon zòn riral andeyò Pòtoprens. Nan epòk sa a, Legliz Katolik ann Ayiti t ap mennen yon kanpay kont sipèstisyon nan tout peyi a e yo te arete Mathon-Fussman ak etidyan li yo, menmsi li te kapab jwenn liberasyon yo.

Legba Singers te jwe nan konferans Panameriken an, premye gwoup ayisyen ki te chante sou sèn nan chante ak dans ki te enspire Vodou a. [8] Aprè prestasyon yo, yo te fè yon toune pou de (2) semèn nan avni tankou Constitution Hall, Howard University, ak International House nan Washington e yo te fè nan Washington Irving High School nan vil Nouyòk, [10] Pèfòmans nan Constitution. Hall te make premye fwa atis nwa yo te jwe la, kòm de ane anvan, chantè Afriken-Ameriken an, Marian Anderson te entèdi pa baryè a koulè. Nan yon resepsyon ki te fèt nan Carlton Hotel la e ke diplomat entènasyonal yo te patisipe, yo te prezante gwoup Mathon-Fussman kòm anbasadè kiltirèl. Rasanbleman an te make premye fwa ke Vodou te rekonèt ofisyèlman kòm yon pati nan eritaj kiltirèl Ayiti, byenke akseptasyon sa a te apeze pa yon transfòmasyon nan seremoni nan koregrafi estilize.

Te gen repèkisyon nan kominote a, ki te kòmanse stigmatize manm twoup dans yo kòm pratik nan maji nwa, osi byen ke pè ke "kontaminasyon" ta ka rive. Repons ofisyèl gouvènman an se te andose kanpay anti-sipèstisyon Legliz Katolik la epi pwomèt ranfòsman militè ak sivik bay ofisyèl legliz yo. Sepandan, an menm tan, eta a te aksepte ke folkdance retire konotasyon seremoni li yo, se te yon trase pou devlope touris. An 1943, Mathon-Fussman ak mari li te deplase nan Wachintòn, kote li te etidye nan Inivèsite Katolik Amerik la. Li te retounen detanzantan Washington ak vil Nouyòk, kote li te etidye nan Teachers College, Columbia University, pandan tout ane 1940 ak 1950 yo. Dezyèm mari li mouri an 1947, ak an 1952, li te remarye ak Jules Blanchet ak ki moun li te gen yon pitit fi Margaret. Jules te Premye Konseye nan Tribinal de Kont ak fanmi an te fè kay yo nan Petyonvil.

Nève Mathon-Blanchet, Ferère Laguerre, yon etidyan ak yon kòlèg, fonde Choeur Simidor, pou ki li konpoze ak ranje mizik. An 1947, li fonde e li vin ko-direktè Troupe Nationale Folklorique ansanm ak neve li Laguerre, Micheline Laudun Denis, ak Jean-Léon Destiné. Twoup dans la te fonde kòm yon pati nan kòm yon machin pou kreye dans tradisyonèl pou fèstivite ki antoure bisantnè ayisyen an. Lè Paul Magloire te vin prezidan Ayiti, li te nonmen Mathon-Blanchet kòm premye direktè Conservatoire National. Majorite konpozisyon Mathon-Blanchet yo te pèdi. Yon travay pyano solo, No II, ki te konpoze an 1952 ak yon chante popilè ak de (2) mèreng ; yon kwatèt kòd Contes et Légendes konpoze ak achiv nan Inivèsite Katolik Amerik la; ak senk (5) chanson ranje , Kim'ba la, La souce o m'pralé, Mé-mé, Pinga ma hi roulé, ak Souflé vent se kèk nan nòt li li te ye.

Mathon-Blanchet kontinye anseye, pwomouvwa atis ak jwe pandan tout deseni ane 1950 yo [27] rive nan ane 1980 yo. An 1988, Orchestre Philharmonique Sainte Trinité, sou direksyon Julio Racine, fè aranjman li nan Soufle Vent. Ane annapre a, li te travay kòm konseye mizik pou pwodiksyon Doréus ak Tezen nan Ballet Folk ayisyen an. [3] Dènye reprezantasyon piblik li a se yon resital yo te bay nan Legliz Saint-Pierre de Petyonvil an 1994.

Premyè direktris Konsèvatwa Nasyonal la, li te enterese nan tradisyon folklorik Ayiti yo e li te youn nan premye atis ki enfliyanse teyat avèk vodou sou sèn piblik nan peyi a. Li fonde plizyè twoup folklorik, li te dirije atis li yo nan vwayaj atravè peyi Etazini e li te remake kòm yon pwofesè ak konseye anpil atis ayisyen enpòtan. Li resevwa fòmasyon nan tradisyon mizik klasik li te kolekte chanson tradisyonèl ki dokimante pawòl, melodi, ak ritm yo te jwenn kòm tèm tradisyonèl nan mizik ayisyen an. Yo rekonèt li kòm youn nan figi ki pi enfliyan nan devlopman mizik ann Ayiti nan ventyèm syèk la.

Lanmò ak eritaj[modifye | modifye kòd]

Mathon-Blanchet mouri 11 mas 1994. Yo sonje li kòm youn nan mizisyen ayisyen ki pi enfliyan nan ventyèm syèk la, ki enfliyanse jenerasyon mizisyen ak atis ayisyen. Enfliyans li te gen yon enpak mondyal nan entwodui boza ak tèm afriken sou sèn nan nan ane 1940 yo rive nan ane 1950 yo, ki te vin estanda nan pèfòmans dans modèn 21yèm syèk la. Pami elèv li yo te genyen : Frisner Augustin, Raymond Baillargau ki te jwe sou non sèn Ti Roro, Lumane Casimir, Micheline Laudun Denis, Yole Dérose, Jean-Léon Destiné, Jacky Duroseau, James Germain, Martha Jean-Claude, Emerante Morse ak Guy Scott.

Bibliyografi[modifye | modifye kòd]

Referans[modifye | modifye kòd]

Lyen deyò[modifye | modifye kòd]