Hélène d'Anjou

Depi Wikipedya, ansiklopedi lib
Hélène d'Anjou
Image illustrative de l’article Hélène d'Anjou
Nasyonalite Royaume de Serbie (en)

Hélène Nemanjić (nan Sèb: sveta Jelena Anžujska ak an franse: Sainte Helène «nan Anjou» (fèt alantou 1237 epi li mouri 8 fevriye 1314 ), Rèn Sèbi ( Rascia ak Zeta ( 1250 - 1314 ), selebre 30 oktòb (Sèb yo komemore dat sa a dapre kalandriye Jilian an 12 novanm ).

Li te kanonize pa Legliz Otodòks [1] .

Idantite l ak paran li[modifye | modifye kòd]

Rèn Helena nan Anjou ak pitit gason l Stefan Uroš II Milutin, fresk ki soti nan monastè Gračanica, 1321.

Idantite Hélène depi lontan te yon sijè pou etididye, menm espekilasyon [2] li te konsidere depi lontan kòm pitit fi Baldwin II nan Courtenay, anperè Latin nan Konstantinòp .

Hélène te gen yon sè, Maria, ki te marye an 1254 avèk Anselme (oswa Ancelin) de Chaurs (ki te mouri nan lane 1273 ), kòmandan jeneral Charles I d'Anjou lè sa a gouvènè Albani: Wa Charles I d'Anjou ak Charles II d'Anjou mansyone sè yo plizyè fwa « Jelena & Maria de Chau » lè yo kalifye yo kòm « consanguinea nostra (= kouzen nou), cognata nostra (= kouzen nou), affinis nostra [= kouzen nou (pa maryaj)]. » [3]

Kòm madanm Anselme de Chaux se te pitit fi Ioannes Kaloioannes Angelos, Duk Syrmia ak Konte Kovin, ak Mathilde de Vianden, yo konsidere Hélène nan Anjou ki soti nan menm koup la. [3] Ioannes Kaloioannes Angelos se pitit Anperè Isaac II Ange ak Marguerite nan Ongri (pitit fi Béla III nan Ongri ), pandan ke Mathilde de Vianden se pitit fi Henri I, Konte Vianden, ak Marguerite de Courtenay-Namur, sè Baudouin II. de Courtenay, anperè Konstantinòp.

Maryaj li ak pitit pitit li yo[modifye | modifye kòd]

Hélène te marye alantou lane 1245-1250 ak Stefan IV Uroš I (li te mouri 1280), wa Sèbi soti nan lane 1243 rive 1276 . Orijinèlman Katolik, li te adopte rit Otodòks ak lafwa e li te jwi yon gwo repitasyon nan Sèbi pou sentete e Legliz Otodòks te kanonize li.

Li te gen de pitit gason:

Pitit fi li Bérénice (Brnjica) te mouri jèn.

Rèn Hélène (Jelena, pwononse Yèlèna) te alafwa tou dou epi fèm. Li te konsakre tèt li nan travay pyete, patikilyèman lè mari l te retire nan kouwòn lan pou l vin yon mwàn sou non an Simeyon. Li te pwoteje òfelen yo, li te edike jèn fi epi li te marye yo. Li te konsakre tèt li nan lapriyè ak bati senk monastè ki gen ladan yon sèl Otodòks.

Achevèk Danilo II, ki se biyograf li, dekri li kòm yon fanm « tèz sou zepòl, trè relijye, byenveyant ak yon lavi egzanplè » [4] .

Pwofesyon monastik li[modifye | modifye kòd]

Apre mari l soti nan twòn nan ak lè lanmò li, Hélène d'Anjou te konsakre tèt li nan travay relijye [5]. An patikilye, li te fonde yon lekòl pou tifi ki soti nan fanmi pòv [6], yon abri pou moun ki nan bezwen [5] ak plizyè monastè, tankou sa ki nan Gradak [7] kote li te vle antere lè li mouri.

Anviwon 1300, nan fen lavi li, larenn lan te pran abitid monastik la nan monastè Saint Nikola petèt nan Scutari (Shkodër), Lè sa a, yon vil Sèb, e li te resevwa non Elizabèt (Jelisaveta) [5] Li te antere l nan monastè li a nan Gradak, toupre pitit fi li a, men kò rèn nan te disparèt.

Legliz Otodòks la te kanonize li epi li selebre fèt li nan dat 12 novembre ( 30 octobre ak kalandriye Jilian ) [8] . Li toujou jwi yon gwo repitasyon nan Sèbi jodi a [1] .

Yon woman rakonte istwa li: Hélène, éditions l'Âge d'Homme, Lausanne 2004.


Nòt ak referans[modifye | modifye kòd]

  1. 1,0 et 1,1 « Fête des lilas à Kraljevo (05/05/09) ». ambafrance-srb.org via Internet Archive. Archived from the original on 2014-07-14. Retrieved 4 novanm 2023. .
  2. Son biographe serbe l'archevêque Danilo II (mort en 1337) indique simplement qu'elle « était d'origine royale française » ce qui tend à impliquer qu'elle était issue de la maison capétienne d'Anjou-Sicile ou de la maison capétienne de Courtenay. L'historien byzantin contemporain Georges Acropolite évoque Hélène comme « une princesse Hongroise »
  3. 3,0 et 3,1 Foundation for Medieval Genealogy : .
  4. Alliés des Serbes d'Hélène d'Anjou à Soljenitsyne, Alain Paucard, Editions l'Age d'homme, 1998, p.9
  5. 5,0 5,1 et 5,2 « Saint Helen of Serbia », sur oca.org (consulté le ).
  6. Kosovo: Curiosités et beautés, Dr. Dragan Ćukić,1971, p.74
  7. Histoire du peuple serbe, Editions l'Age d'homme, 2005, p.26
  8. « SVECI IZ LOZE NEMANJICA ». znanje.org (in anglais). Retrieved 3 novanm 2021. .

lyen ekstèn[modifye | modifye kòd]