Istwa Ayiti

Depi Wikipedya, ansiklopedi lib

Nan orijin non, peyi Ayiti a, sa vle di «Pèl tout Antiy yo», se li Tayino yo te peple yo oubyen Arawak, pèp semi-sedantè pasifik. Lè Kristòf Kolon akoste li pou premye fwa a sou tè Ayiti a, nan dat 5 desanm 1492, peyi a te konte pwobableman plizyè santèn ak milye abitan li yo.

Non Primitif Ayiti yo

Avan yo te dekouvri l , peyi a te rele Ayiti ( terre haute) , Quisqueya ( mères des terres ) ou Bohio ( terres montagneuse). Lè Christophe Colomb rive nan peyi a, li chanje tout non sa yo en Hispaniola ou Nueva- España.

ki kote Ayiti sitiyel nan karayib la ?

Lè nap gade Ayiti nan karayib la, li preske sitiye nan mitan rejyon an, li bòne nan nò pa il Turques ak Caiques, nan nòdwès li separe a Cuba pa yon lanmè ki mezire 90 kms avèk Bahamas, nan lès pa Repiblik dominikèn ak Porto-Rico, nan lwès pa ti il de lagonav, nan pwent sid pa Jamaïque.

Ayiti nan Glòb la

Konkèt[modifye | modifye kòd]

Yon jou, nan lane 1804, Ayiti ki lòtrefwa te rele Sendomeng, te pran endenpandans li aprè yon long batay kote anpil san te koule poul te arive jwenn libète l, sak ta pral vin fè kel se premye pèp nwa e dezyèm repiblik ki te endepandan nan amerik la aprè Etazini( 1776). Kolon touswit reklame zile a pou kouwòn panyòl, te rele li La Isla Española ("Island nan Panyòl") ki vle di ti espay, pita nan laten (Ispanyola) se pa t non zile Ayiti a sa t ye. Enfliyans franse yo te kòmanse nan lane 1625, aprè Kasik Henri te fin libere zile a anba jouk panyòl. Yo fòme yon lame endijèn ki te pran kontwòl lès. Se lang panyòl yo te konn pale, se te yon kominote endyen ak afriken. Lè Fransè vin bezwen pran kontwòl sou lame a, li te sèvi ak sòlda lame a tankou Desalinne, françois capois ki te antrene pa kouzen li Joze Kapwa. Joze Kapwa te yon lyetnan nan lame endijèn nan Vil Izabela Kristòf Kolon te konstwi a,yo te vin rele Sen Domeng pa Gouvènè Nikola Ovando apati 1660. Fransè yo te vin rele tout zile a Sen-Domeng, Soti nan lane 1697, pati lwès zile a te franse ak pati lès la te panyòl men se pa t kolon panyòl yo te ye, se te Endyen Espanyòl. Men fransè yo te enfiltre Toussaint nan lame endijèn nan. Ayiti te vin youn nan pi rich koloni Lafrans yo, ki te pwodwi kantite vas nan sik ak kafe epi depann sou yon sistèm esklavaj brital pou travay ki nesesè yo. Sèmant nan Seremoni Bwa Kayiman, lame endijèn nan ini ak esklav afriken yo pou leve kanpe kont abi fòs etranje yo tap fè, yo revòlte nan lane 1791. Aprè yon deseni nan batay, repiblik endepandan Ayiti a te ofisyèlman pwoklame an 1804.

Istwa Konkèt la[modifye | modifye kòd]

Aprè yon long demach e yon long travèse sou lanmè, Kristòf Kolon al ateri anfen 12 oktòb 1492, swasanndis (70) jou aprè depa li sòti Palos nan Espay, li te rive nan youn nan zile Bahamas, guakanagari, ke Christophe ta pral rele San Salvadò (Sen Sovè) an souvni tout peripesi li te pase nan travèse lanmè a.e Li te dekouvri Cuba 26 oktòb,Nan dat ki 5 desanm nan menm ane sa, li te jete lank li nan yon bè poutèt sa a, li te rele bè a Sen Nikola, an lonè sen an. Li te vini pou dekouvri sa ki te rele, Ahatti Qisqeyaha Bohio ki ap vin aprè endepandans retounen rele Ahiti.

[1]Kristòf Kolon batize tè a, Ispayola (« Ti Espay ») nan dezyèm vwayaj li an 1493. Aprè li al fonde premyè vil ewopeyen ki pou Nouvo Mond lan. Li te batize l Izabela e li tal enstale li. Aprè yo fin elimine senk (5) kasik yo ki tap dirije peyi a, Panyòl yo mete bourik endijèn yo nan travay fòse yo pou yo chèche nan min yo. Nan mwens pase ven-senk (25) an, popilasyon endijèn yo tap diminye akòz esklavaj la ak bann maladi pèpè konkeran yo te pote.esklav nwa yo ke yo te depòte yo sòti nan zile Dahomey men tou sòti Ginen ak Nijerya, sa ki eksplike enpòtans pou kilti vodou a an Ayiti (vodou se moun ki sòti Dahomey ak Nijerya ki pratike). Trèt la Charles Quint te otorize nan lane 1517, li te entèdi li ofisyèlman kenz an pita, anvan

Gouvènè tounèf la Nikola Ovando tante nan kòmansman 1503 pou li fè vini Nwa Afriken pou ranplase Bohiono yo. Yon bann pati nan menm lèt Veritas ipsa ki te pou Paul III.

Haitian Revolution

Vil ki pou sid, Santo Domingo, te tounen pò ki pou komansman kolonizasyon nan Nouvo Mond. Panyòl enpòte yon kantite chwal, bèf ak kochon e yo te lage an libète. Depi kòmansman 1530, zile a kòmanse vin p ap rapòte. Panyòl yo te konsantre efò yo a nan pati lès zile a ki te gen ankò ti kras lò epi yo te abandone pati lwès la. Kasik Anri ak lame endijèn li a vin bat yo e zile a te konnen premye endepandans li.

Istwa anvan Panyòl yo rive[modifye | modifye kòd]

Migran arawak, ki t ap plede soti nan nò delta Orinoco nan Amerik disid, te rive rete sou kèk zile nan Karayib la. Anviwon ane 600, Tayino a, yon kilti arawak, te rive sou zile a epi te deplase moun ki te abite la anvan yo. Yo te òganize yo an kasika yo (chèfri), yon kasik (chèf) te dirije chak kasika.

Istwa panyòl (sòti 1492 rive 1625)[modifye | modifye kòd]

Christophe COLOMB te konstwi yon fò, La Navidad, touprè vil ki vin rele KAP Ayisyen jounen jodi a. fò sila te bati ak bwa bato li a: Santa Maria, ki te fè nofraj pandan premye vwayaj li nan mwa desanm 1492. Lè li te retounen nan 1493 sou dezyèm vwayaj li a,li te jwenn tèt li detwi ak tout 39 kolon touye, se sou rèn Isabella nan ane 1493. Kapital koloni an te vin Santo Domingo an 1496, sou kòt lwès sid la nan Zile Ayiti a. Panyòl yo tounen nan lwès Ispanyòl nan ane 1502, yo etabli yon koloni nan Yaguana touprè Leogane aktyè lan. Yon dezyèm koloni te etabli nan lane 1504 li te rele Puerto Real touprè Fort Liberty aktyè la - ki nan ane 1578 te deplase nan yon sit ki touprè ak nouvo non Bayaha.

Aprè vini Ewopeyen yo, popilasyon endijèn Hispaniola yo te soufri anpil touprè disparisyon, nan petèt ka ki pi mal la nan depopilasyon nan Ameriken an. Yon ipotèz souvan aksepte mòtalite a segondè nan koloni sa a nan pati nan maladi Ewopeyen an ki natif natal yo pa te gen okenn iminite. Yon ti kantite Tayino te arive viv e mete kanpe ti bouk yon lòt kote. Enterè Panyòl pou Ispanyola te kòmanse about nan ane 1520 , paske lò e depo an ajan yo te jwenn nan Meksik ak Amerik disid te gen plis valè. Aprè sa, popilasyon Panyòl la te grandi ti kras ti kras. [Sitiyasyon ki nesesè]

Koloni Yacanagua te boule nan tè a twa (3) fwa, jis nan egzistans syèk lontan kòm yon koloni panyòl, premye fwa pa pirat franse nan ane 1543, dezyem fwa 27 me 1592, pa yon pati 110 ateri fò ki sòti nan yon bato kat Anglè naval eskadwon ki te dirije pa Christopher Newport nan bato dragon an Golden, ki te detwi tout kay 150 nan règleman an, e finalman pa Panyòl yo tèt yo nan lane 1605, pou rezon ki etabli anba a.

Nan 1595, Panyòl yo, fache pa rebelyon an ven ane nan matyè Olandè yo, fèmen pò lakay yo nan anbake rebel soti nan Netherlands yo, koupe sèl pwovizyon ki nesesè pou endistri aran yo. Olandè yo te reponn pa founiti sèl ki soti nan Amerik Panyòl kote kolon yo te plis kontan fè komès. Se konsa, gwo kantite komèsan Olandè / pirat yo te komès Anglè yo ak franse frè komès sou kòt yo aleka nan Ispanyola. Nan 1605, Espay te fache ke koloni Panyòl sou nò ak lwès peyi nan zile a pèsiste nan pote soti echèl gwo ak komès ilegal ak Olandè a, ki moun ki nan tan sa a te goumen yon lagè nan endepandans kont Espay an Ewòp ak angle a, ak trè dènye eta lènmi, e konsa deside fòse moun yo pi pre lavil la nan Santo Domingo. [5] Aksyon sa a, ke yo rekonèt kòm Devastaciones de Osorio a, te pwouve dezas; Plis pase mwatye nan kolon yo reenstale mouri nan grangou oswa maladi, plis pase 100,000 bèt yo te abandone, e anpil esklav chape. [6] Senk nan ki deja egziste koloni yo trèz nan zile a te britalman te kraze pa twoup Panyòl ki gen ladan koloni yo de sou teritwa a nan prezan-jou Ayiti, La Yaguana, ak Bayaja. Anpil nan moun ki rete nan batay, chape nan forè a, oswa kouri ale nan sekirite nan pase bato Olandè yo.

Sa a aksyon Panyòl te kontreproduktiv kòm angle, Olandè, ak franse pirat yo te kounye a lib yo etabli baz sou abandone nan zile a nò ak lwès, kote bèt sovaj yo te kounye a abondan ak gratis. Nan 1697, apre deseni de batay sou teritwa a, Panyòl la sede pati lwès la nan zile a franse a, ki moun ki kounye a yo rele li Saint-Domingue. Saint-Domingue devlope nan yon koloni trè likratif pou Lafrans. Ekonomi li te baze sou yon endistri sik travay-entansif ki repoze sou kantite vas nan esklav Afriken yo. Pandan se tan, sitiyasyon an sou pati nan Panyòl nan zile a deteryore. Tout anpi Panyòl la te plonje nan yon kriz ekonomik gwo twou san fon, ak Santo Domingo te anplis frape pa tranblemanntè, siklòn ak yon rediksyon popilasyon.

Sen Domeng franse (1625-1789)[modifye | modifye kòd]

Pèl nan Zantiy (1711–89)

Peryòd revolisyonè (1789-1804)[modifye | modifye kòd]

Kòm lidè ofisyèl revolisyon an, Tousen Louvèti konsidere kòm papa Ayiti.

Revòlt Oge a (1789-91)[modifye | modifye kòd]

Epidemi revolisyon an an Frans nan ete 1789 te gen yon efè pwisan sou koloni an. Pandan kolon fransè yo t ap debate sou fason nouvo lwa revolisyonè yo t ap aplike nan Sen Domeng, an 1790 lagè sivil kareman te pete lè moun lib koulè yo te deklare ke yo menm tou yo te sitwayen franse dapre kondisyon Deklarasyon Dwa Moun ak Sitwayen an. . Dis jou anvan sezon otòn Bastille a, an Jiyè 1789, Asanble Nasyonal Lafrans la te vote pou mete sis delege nan Sen-Domeng. Nan Pari, yon gwoup milat rich, ki te dirije pa Julien Raimond ak Vincent Ogé, te fè yon petisyon san siksè delege plantè blan yo pou yo sipòte reklamasyon milat pou tout dwa sivil ak politik. Atravè efò yon gwoup ki te rele Société d'Amis des Noirs, kote Raimond ak Ogé te lidè enpòtan, nan mwa mas 1790 Asanble Nasyonal la te bay gens de couleur tout dwa sivik. Vincent Ogé te vwayaje Sen Domeng pou l te asire pwomulgasyon ak aplikasyon dekrè sa a, li te debake toupre Cap-Français (kounye a Okap) an oktòb 1790 epi li te fè yon petisyon gouvènè wayal la, Comte de Peynier. Apre demann li yo te refize, li te eseye pouse gens de couleur a revòlte. Ogé ak Jean-Baptiste Chavennes, yon veteran nan syèj nan Savannah pandan Revolisyon Ameriken an, te eseye atake Okap. Sepandan, rebèl milat yo te refize ame oswa libere esklav yo, oswa defye estati esklavaj la, epi atak yo te bat pa yon fòs milis blan ak volontè nwa (ki gen ladan Henri Christophe). Apre sa, yo te kouri travèse fwontyè a nan Hinche, nan moman an nan pati Panyòl nan zile a. Sepandan, yo te kaptire, tounen bay otorite fransè yo, epi tou de Ogé ak Chavannes yo te egzekite an fevriye 1791.

Revòlt esklav yo (1791-93)[modifye | modifye kòd]

Tradisyonèlman konsidere yon seremoni vodou nan Bwa Kayiman toupre Okap nan dat 14 out 1791, ki te prezide pa yon houngan (prèt Vodou) ki rele Boukmann. Apre seremoni sa a, esklav nan rejyon nò koloni an te fè yon revòlt, e byenke Boukman yo te kaptire epi egzekite, rebelyon an te kontinye gaye rapidman nan tout koloni a. Kòmanse nan mwa septanm nan, kèk trèz mil esklav ak rebèl nan sid la, ki te dirije pa Romaine-la-Prophétesse, te libere esklav epi pran pwovizyon epi boule plantasyon, finalman okipe de gwo vil nan zòn nan, Leyogàn ak Jakmèl.[2][3][4][5]

An 1792, Léger-Félicité Sonthonax ak de lòt komisyonè nasyonal yo te voye nan koloni an pa Asanble Lejislatif franse a kòm yon pati nan yon Komisyon Revolisyonè. Objektif prensipal Sonthonax se te kenbe kontwòl fransè Sen-Domeng, estabilize koloni an, epi ranfòse egalite sosyal la te akòde dènyèman pou libere moun koulè pa Konvansyon Nasyonal Lafrans la. Nan mwa mas 1792, yon kowalisyon blan ak konsèvatè nwa lib ak fòs ki te dirije pa yon lòt nan komisyonè nasyonal yo, Edmond de Saint-Léger, te depoze revòlt Romaine-la-Prophétesse a[4][6][7] apre André Rigaud, ki te dirije fòs konfederasyon nwa ki baze toupre Pòtoprens, te refize fè alye avèk li.[8]

Tousen Louvèti ki monte (1793-1802)[modifye | modifye kòd]

Sou 29 Out 1793, Sonthonax te pran etap radikal nan pwoklame libète esklav yo nan pwovens nò a (ak limit grav sou libète yo). Nan mwa septanm ak oktòb, emansipasyon te pwolonje nan tout koloni an. Konvansyon nasyonal franse a, premye Asanble Premye Repiblik la te eli (1792–1804), nan dat 4 fevriye 1794, anba lidèchip Maximilien de Robespierre, aboli esklavaj lalwa an Frans ak tout koloni li yo. Konstitisyon 1793 la, ki pa t janm aplike, ak konstitisyon 1795, ki te mete an vigè, tou de te genyen yon entèdiksyon eksplisit sou esklavaj.

Sepandan, esklav yo pa t ale imedyatman sou banyè Sonthonax la. Plantè kont-revolisyonè yo te kontinye goumen Sonthonax, ak sipò nan men Britanik yo. Yo te ansanm ak anpil nan moun lib koulè ki te opoze abolisyon esklavaj la. Se pa jiskaske pawòl ratifikasyon emansipasyon Lafrans te rive tounen nan koloni a ke Toussaint Louverture ak kò li a ansyen esklav byen disipline, fè tèt di nan batay la te vin bò kote Repibliken franse a nan kòmansman mwa me 1794. Yon chanjman nan van politik yo an Frans. te lakòz Sonthonax yo te raple an 1796, men se pa anvan yo te pran etap pou ame ansyen esklav yo.

Lè revolisyonè radikal yo nan Pari te deklare lagè kont Espay an janvye 1793, kouwòn Panyòl la te voye fòs li yo nan Santo Domingo nan batay sou bò esklav yo. Rive nan fen 1793, Espay te kontwole pi fò nan nò a, eksepte Britanik-kenbe Môle-Saint-Nicolas ak franse-kenbe Le Cap François ak Port-de-Paix.[9] An 1795, Espay te bay Sendomeng bay Lafrans e atak Panyòl sou Sendomeng te sispann.

Nan sid la, Britanik yo sibi yon seri defèt nan men milat Jeneral André Rigaud. 6 oktòb 1794, Rigaud te pran Léogane. Sou 26 desanm 1794, li te atake Tiburon ki te kenbe Britanik la, ki te mennen ganizon Britanik la.[10] An 1798, li te pèdi teritwa ak dè milye de gason nan lafyèv jòn, Britanik yo te fòse yo retire li.

Antretan, Rigaud te mete kanpe yon mouvman separatis milat nan sid la. An 1799, ak Britanik yo ale, Toussaint te lanse yon ofansif kont fò Rigaud yo. Pandan li te voye Jeneral Desalin kont Grand ak Petit Goâve ak Jeneral Christophe kont gwo fò milat Jakmèl, bato de gè Ameriken yo te bonbade fòtifikasyon milat yo epi detwi chalan transpò Rigaud yo.[11] Fòs Rigaud yo te akable ak bat nan 1800.

Rive 1801, Toussaint te nan kontwòl tout Ispanyola, apre yo fin konkeri franse Sendomeng epi pwoklame abolisyon esklavaj la. Men, li pa t 'pwoklame endepandans total pou peyi a, ni li pa t' chache reprezay kont ansyen esklavaj blan peyi a, konvenki ke fransè yo pa ta retabli esklavaj ak "ke yon popilasyon esklav dènyèman te debake soti nan Lafrik pa t 'kapab rive nan sivilizasyon. 'ale pou kont li.'"[12]

Napoleon bat (1802-04)[modifye | modifye kòd]

Toussaint, sepandan, afime anpil endepandans ke an 1802, Napoleon te voye yon fòs envazyon masiv, anba bòfr li Charles Leclerc, pou ogmante kontwòl Lafrans. Pou yon tan, Leclerc te rankontre ak kèk siksè; li te mete tou pati lès zile Ispayola anba kontwòl dirèk Lafrans dapre kondisyon Trete Bâle ak Espay 1795 yo. Avèk yon gwo ekspedisyon ki te gen ladan l 40,000 twoup Ewopeyen yo, epi li te resevwa èd nan men kolon blan ak fòs milat ki te kòmande pa Alexandre Pétion, yon ansyen lyetnan nan Rigaud, franse yo te genyen plizyè viktwa apre gwo batay. De nan lyetnan an chèf Toussaint yo, Desalin ak Christophe, ki te rekonèt sitiyasyon yo pa soutenabl, te fè pale separe ak anvayisè yo epi yo te dakò transfere fidelite yo. Nan pwen sa a, Leclerc te envite Toussaint pou negosye yon antant. Se te yon desepsyon; Tousen te sezi epi depòte an Frans, kote li te mouri nan mwa avril 1803 nan nemoni, pandan li te nan prizon nan Fort de Joux nan mòn Jura yo.

20 me 1802, Napoleon te siyen yon lwa pou kenbe esklavaj kote li poko disparèt, sètadi Matinik, Tobago ak Sent Lisi. Yon kopi konfidansyèl dekrè sa a te voye bay Leclerc, ki te otorize pa Napoleon pou retabli esklavaj nan Sendomeng lè lè a te apwopriye. Anmenmtan, plis edik te retire gens de couleur yo dwa sivil yo te fèk genyen. Okenn nan dekrè sa yo pa te pibliye oswa egzekite nan Sendomeng, men, nan mitan sezon ete, mo te kòmanse rive nan koloni nan entansyon an franse retabli esklavaj. Trayizon Tousen ak nouvèl aksyon fransè yo nan Matinik te febli kolaborasyon dirijan tankou Desalin, Christophe ak Pétion. Konvenk ke menm sò a t ap tann pou Sen-Domeng, kòmandan sa yo ak lòt moun te batay ankò Leclerc. Kòm franse yo te gen entansyon rekonkèt ak re-esklavaj nan popilasyon nwa koloni an, lagè a te vin tounen yon lit san nan atwosite ak attrition. Sezon lapli a te pote lafyèv jòn ak malarya, ki te fè anvayisè yo yon gwo kantite lajan. Nan mwa Novanm, lè Leclerc te mouri nan lafyèv jòn, 24,000 sòlda franse te mouri ak 8,000 te entène lopital, majorite nan maladi.[13]

Apre sa, Leclerc te ranplase pa Donatien-Marie-Joseph de Vimeur, vikonte de Rochambeau. Rochambeau te ekri Napoleon ke, pou reprann Sen-Domeng, Lafrans dwe "deklare nèg yo esklav, epi detwi omwen 30,000 nwa ak neg".[14] Nan dezespwa li, li te tounen vin jwenn zak britalite de pli zan pli envole; franse yo te boule vivan, pann, nwaye, epi tòtire prizonye nwa yo, reviv pratik tankou antere nwa nan pil ensèk ak bouyi yo nan chodyè melas. Yon swa, nan Pòto-Republikan, li fè yon bal kote li envite medam milat ki pi enpòtan yo epi, a minwi, li anonse lanmò mari yo. Sepandan, rebèl ayisyen yo te ranbouse chak zak britalite. Apre yon batay, Rochambeau antere 500 prizonye vivan; Desalin reponn li pann 500 prizonye franse.[15] Taktik brital Rochambeau te ede ini sòlda nwa ak milat kont franse yo.

Kòm mare nan lagè a te vire nan direksyon ansyen esklav yo, Napoleon te abandone rèv li pou retabli Anpi Nouvo Mond Lafrans la. Nan 1803, lagè rekòmanse ant Lafrans ak Grann Bretay, ak Royal Navy la byen fèm nan kontwòl lanmè yo, ranfòsman ak pwovizyon pou Rochambeau pa janm rive nan kantite ase. Pou konsantre sou lagè an Ewòp, Napoleon te siyen Achte Lwizyana nan mwa avril, vann byen Lafrans nan Amerik di Nò bay Etazini. Lame ayisyen an, ki te dirije kounye a pa Dessalines, te devaste Rochambeau ak lame franse a nan batay Vertières nan 18 novanm 1803.

Sou 1 janvye 1804 Desalin te deklare endepandans,[16] reprann non endijèn Taíno Ayiti ("Tè mòn yo") pou nouvo nasyon an. Pifò nan rès kolon fransè yo te kouri devan lame fransè te bat la, anpil moun te imigre nan Louisiana oswa Kiba. Kontrèman ak Tousen, Desalin te montre yon ti ekwanimite anrapò ak blan yo. Nan yon dènye zak vanjans, fòs militè ayisyen yo te touye rès franse yo nan yon jenosid blan. Anviwon 2,000 franse te masakre nan Okap, 900 nan Pòtoprens, ak 400 nan Jérémie. Li te pibliye yon pwoklamasyon ki deklare, "nou te remèt kanibal sa yo, lagè pou lagè, krim pou krim, outraj pou outraj."[17]

Yon eksepsyon nan pwoklamasyon Desalin lan se te yon gwoup Polonè ki soti nan Lejyon Polonè yo ki te rantre nan militè franse a anba Napoleon.[18] Yon majorite sòlda Polonè te refize goumen kont fòs ayisyen yo. Nan epòk sa a, te gen yon sitiyasyon abitye ki t ap pase nan peyi yo, kòm sòlda Polonè sa yo t ap goumen pou libète yo kont anvayi Larisi, Prussian ak Otrich yo ki te kòmanse an 1772. Menm jan ak Ayisyen, anpil Polonè t ap chèche inyon pami. tèt yo pou reprann peyi yo. Kòm rezilta, anpil sòlda Polonè te admire ènmi yo epi yo te deside vire sou lame fransè a epi rantre nan ansyen esklav ayisyen yo, epi yo te patisipe nan revolisyon ayisyen an 1804, sipòte prensip libète pou tout pèp la. Władysław Franciszek Jabłonowski, ki te mwatye Nwa, se te youn nan jeneral Polonè yo nan epòk la. Sòlda Polonè yo te gen yon kontribisyon remakab nan ede ayisyen yo nan revanj yo kont opresè franse a. Yo te sove sò lòt Ewopeyen yo. Pou lwayote yo ak sipò yo pou ranvèse Fransè yo, kèk Polonè te pran sitwayènte ayisyen apre Ayiti te pran endepandans li, e anpil nan yo te etabli la, pou yo pa janm retounen nan Polòy. Yo estime ke anviwon 500 nan 5,280 poto yo te chwazi opsyon sa a. Nan rès la, 700 te retounen an Frans evantyèlman retounen nan Polòy, ak kèk, apre yo fin kapitilize, te dakò sèvi nan Lame Britanik la.[18] Apre sa, 160 Polonè te bay pèmisyon pou yo kite Ayiti e kèk yo te voye an Frans sou depans ayisyen. Jouk jounen jodi a, anpil Ayisyen Polonè toujou ap viv ann Ayiti e yo gen desandan milti-rasyal; kèk gen cheve blond, je limyè, ak lòt karakteristik Ewopeyen an. Jodi a, desandan Pòl sa yo ki te rete yo ap viv nan Cazale, Fond-des-Blancs, La Vallée-de-Jacmel, La Baleine, Port-Salut ak Saint-Jean-du-Sud.[18]

Apre endepandans ayisyen an, nouvo nasyon an te lite ekonomikman, kòm nasyon Ewopeyen yo ak Etazini yo te refize pwolonje rekonesans diplomatik an Ayiti. An 1825, fransè yo te retounen ak yon flòt katòz bato de gè epi yo te mande yon indemnité de 150 milyon fran an echanj pou rekonesans diplomatik; Prezidan ayisyen an, Jean-Pierre Boyer, te dakò ak revandikasyon fransè yo anba kontrent. Pou yo ka finanse dèt la, gouvènman ayisyen an te oblije pran anpil prè ki gen enterè ki wo nan men kreditè etranje yo, epi dèt la Frans yo pa t peye nèt jiskaske 1947.[19][20][21]

Endepandans: Premye ane yo (1804–1843)[modifye | modifye kòd]

Repiblik Nwa (1804)[modifye | modifye kòd]

Ayiti se dezyèm eta endepandan nan Emisfè Lwès la apre Etazini.[22] Ayiti te ede aktivman mouvman endepandans yo nan anpil peyi Amerik Latin yo - e li te jwenn yon pwomès nan men gwo liberatè a, Simón Bolívar, ke li ta libere esklav apre yo te genyen endepandans nan men Espay. Nasyon ansyen esklav yo te rete eskli nan premye reyinyon rejyonal nasyon endepandan yo nan emisfè a, ki te fèt nan Panama an 1826, sitou akòz atwosite jenosid ayisyen an 1804 ki te vize gason, fanm ak timoun Ewopeyen ki te abite ann Ayiti, ki gen ladann moun ki te rete ann Ayiti. favorab pou revolisyon an.[23] Malgre efò senatè anti-esklavaj Charles Sumner nan Massachusetts te fè, Lèzetazini pa t rekonèt endepandans Ayiti jis nan ane 1862. Eta esklavaj Sid yo te kontwole Kongrè a epi yo te pè ankouraje revòlt esklav yo, te bloke sa; Ayiti te byen vit rekonèt (ansanm ak lòt mezi pwogresis, tankou mete fen nan esklavaj nan Distri Columbia), apre lejislatè sa yo te kite Washington an 1861, eta yo te deklare sesesyon yo.

Lè Jeneral Desalin te pran pouvwa a, te otorize Konstitisyon 1804 la. Konstitisyon sa a, an tèm de libète sosyal, te mande:

  1. Libète relijyon. (Anba Toussaint, yo te deklare Katolis la relijyon ofisyèl leta.)
  2. Tout sitwayen Ayiti, kèlkeswa koulè po yo, yo dwe konnen yo kòm "Nwa" (sa a se te yon tantativ pou elimine yerachi rasyal milti-nivo ki te devlope an Ayiti, ak Ewopeyen plen oswa tou pre plen san nan tèt, divès nivo. nan po limyè a mawon nan mitan an, ak po nwa "Kongo" soti nan Lafrik nan anba a).
  3. Blan yo te entèdi posede pwopriyete oswa tè sou tè ayisyen an. Si Fransè yo te retounen pou re-enpoze esklavaj, atik 5 nan konstitisyon an te deklare: "Nan premye kout zam avètisman an, vil yo pral detwi epi nasyon an ap leve nan zam."[24]

Premye Anpi Ayisyen (1804–1806)[modifye | modifye kòd]

1ye janvye 1804, Desalin te pwoklame Ayiti yon nasyon endepandan.[25] Nan mitan mwa fevriye, Desalin te di kèk vil (Léogâne, Jakmèl, Okay) pou yo prepare pou masak an mas.[26] 22 fevriye 1804, li te siyen yon dekrè ki te bay lòd pou yo touye tout blan nan tout vil yo.[27] Zam yo itilize yo ta dwe zam silans tankou kouto ak bayonèt olye ke kout zam, yon fason pou touye a ka fèt pi trankil, epi evite avètisman viktim ki vle yo pa son nan kout zam epi kidonk ba yo opòtinite pou yo sove.[28]

22 septanm 1804, Desalin te pwoklame tèt li Anperè Jacques I. Men, de nan pwòp konseye l yo, Henri Christophe ak Alexandre Pétion, te ede touye l an 1806. Konspiratè yo te mete l anbiskad nan nò Pòtoprens nan Pont Larnage (kounye a li te ye. kòm Pont-Rouge) sou 17 oktòb 1806 nan wout pou batay rebèl yo nan rejim li an.

Leta ki te kreye anba Desalin te opoze ak klas pi ba ayisyen an te vle. Pandan ke lidè elit yo, tankou Desalin, ak popilasyon ayisyen an te dakò eta a ta dwe bati sou ideyal yo nan libète ak demokrasi,[29][30] ideyal sa yo nan pratik te sanble trè diferan pou de gwoup yo. Rezon prensipal ki fè diferans sa a nan pwennvi nasyonalis yo soti nan lefèt ke yon gwoup te viv kòm esklav, ak lòt la pa t '.Modèl:When[31] Pou youn, pratik ekonomik ak agrikòl Desalin yo, ak lidè apre li, yo te baze sou bezwen pou kreye yon eta ekonomik fò, ki te kapab kenbe yon militè fò.[32] Pou lidè elit Ayiti yo, kenbe yon militè solid pou anpeche swa Fransè yo oswa lòt pouvwa kolonyal yo epi asire endepandans yo ta asire yon eta lib. Lidè Ayiti yo te wè endepandans yo de lòt pouvwa yo kòm nosyon yo sou libète.

Sepandan, peyizanri ayisyen an te mare nosyon libète yo ak tè a. Akoz tèren montay yo, esklav ayisyen yo te kapab kiltive pwòp ti teren yo. Kidonk, libète pou yo se kapasite pou yo kiltive pwòp tè yo nan yon ekonomi de sibzistans. Malerezman, akòz dezi lidè yo, yon sistèm agrikilti plantasyon fòse parèt.[33] Anplis de sa, pandan tout Ayisyen te vle yon repiblik nwa,[30] pratik kiltirèl Afriken-Ameriken yo te yon pwen deba. Anpil nan popilasyon ayisyen an te vle kenbe eritaj Afriken yo, ke yo te wè kòm yon pati lojik nan repiblik nwa yo te vle a. Sepandan, tipikman elit yo te eseye pwouve sofistike ayisyen yo atravè literati. Gen kèk otè ki te ekri ke barbaris Lafrik la dwe ekspilse, pandan y ap kenbe rasin Afriken yo.[34]

Anplis de sa, lòt otè yo te eseye pwouve sivilite ayisyen yo nan elit yo nan diskite ke Nwa yo te kapab tabli ak dirije yon gouvènman nan chanje ak ogmante istwa a nan revolisyon an favorize milat yo ak elit nwa yo, olye ke bann esklav yo.[35] Anplis de sa, pou kenbe libète ak endepandans, elit yo pa t bay sosyete sivil la mas ayisyen an te vle. Peyizan ayisyen yo te vle non sèlman libète tè men tou dwa sivil, tankou vòt ak patisipasyon politik, ansanm ak aksè nan edikasyon.[31] Eta a pa t bay dwa fondamantal sa yo.

Leta te esansyèlman te dirije pa militè a, ki vle di ke li te trè difisil pou popilasyon ayisyen an patisipe nan nenpòt pwosesis demokratik. Sa ki pi enpòtan, eta a pa t bay aksè a edikasyon ke yon eta ansyen esklav te bezwen.[36] Li te prèske enposib pou ansyen esklav yo patisipe efektivman paske yo te manke alfabetizasyon debaz ki te entansyonèlman refize ba yo anba dominasyon kolonyal franse. Atravè opinyon yo diferan sou nasyonalis ayisyen ak libète, elit yo te kreye yon eta ki te favorize yo anpil, olye de peyizanri ayisyen an.

Lit pou inite (1806–1820)[modifye | modifye kòd]

Apre koudeta Desalin yo, 2 prensipal konplo yo divize peyi a an de rejim rival. Christophe te kreye Leta an Ayiti otoritè nan nò, epi gens de couleur Pétion te etabli Repiblik Ayiti nan sid. Christophe te eseye kenbe yon sistèm strik nan travay ak pwodiksyon agrikòl ki sanble ak ansyen plantasyon yo. Malgre ke, strikteman pale, li pa tabli esklavaj, li enpoze yon sistèm semi-feyodal, fumage, nan ki chak moun ki kapab te oblije travay nan plantasyon (menm jan ak latifundios Panyòl) yo pwodwi machandiz pou peyi a nouvo. Metòd li a, byenke san dout opresyon, pwodui pi gwo revni de gouvènman yo.

Okontrè, Pétion te kraze ansyen byen kolonyal yo epi divize tè a an ti byen. Nan sid Pétion, minorite gens de couleur te dirije gouvènman an e yo te pè pèdi sipò popilè, e konsa, yo te redwi tansyon klas yo grasa redistribisyon tè. Akoz pozisyon entènasyonal fèb la ak politik travay li yo (pi fò peyizan te viv nan yon ekonomi de sibzistans), gouvènman Pétion te toujou sou bò gwo fayit. Poutan, pandan pifò tan li, li te pwodui youn nan gouvènman ayisyen ki pi liberal ak toleran ki te janm genyen. An 1815, nan yon peryòd kle nan batay Bolívar pou endepandans Venezyelyen an, Pétion te bay lidè Venezyelyen an azil epi li te ba li sòlda ak sipò materyèl sibstansyèl. Pétion tou te gen mwens akrochaj militè entèn yo, malgre konfli kontinyèl li yo ak wayòm nò Christophe a. Nan 1816, sepandan, apre li te jwenn chay Sena a entolerab, li te sispann lejislati a epi li te fè pòs li an Prezidan pou lavi. Pa lontan apre, li te mouri ak lafyèv jòn, ak asistan li Jean-Pierre Boyer ranplase li.

Nan peryòd sa a, pati lès zile a leve kont nouvo pouvwa yo, apre reklamasyon jeneral Juan Sánchez Ramírez pou endepandans la nan men Lafrans, ki te kraze Trete Bâle yo ki te atake Espay e ki te entèdi komès ak Ayiti. Nan batay Palo Hincado (7 novanm 1808), tout rès fòs franse yo te bat pa rezirèksyon Panyòl-kreyòl. Sou 9 jiyè 1809, koloni Panyòl Santo Domingo te fèt. Gouvènman an te mete tèt li anba kontwòl peyi Espay, li fè li tinon "España Boba" (ki vle di "Idiot Espay la").

An 1811, Henri Christophe te pwoklame tèt li wa Henri I nan Wayòm Ayiti nan Nò epi li te komisyone plizyè bilding ekstraòdinè. Li te menm kreye yon klas noblès alamòd monachi Ewopeyen yo. Men, an 1820, li te febli pa maladi ak ak diminye sipò pou rejim otoritè li a, li te touye tèt li ak yon bal an ajan olye ke fè fas a yon koudeta. Touswit apre, siksesè Pétion a, Boyer, reyini Ayiti atravè taktik diplomatik epi li te dirije kòm prezidan jouk ranvèse l 'nan 1843.

Dominasyon Boyer sou Ispanyola (1820–1843)[modifye | modifye kòd]

Prèske dezan apre Boyer te konsolide pouvwa nan lwès la, Ayiti te anvayi Sendomeng (jounen Repiblik Dominikèn) epi li te deklare zile a gratis anba pouvwa Ewopeyen an. Boyer, sepandan, reponn a yon pati sou bò solèy leve ki te pito Ayiti pase Kolonbi, te okipe ansyen koloni Panyòl la nan mwa janvye 1822, li pa rankontre okenn rezistans militè. Nan fason sa a li te akonpli inite nan zile a, ki te fèt sèlman pou yon ti tan pa Toussaint Louverture an 1801. Okipasyon Boyer nan bò Panyòl la te reponn tou ak lit entèn nan mitan jeneral Christophe yo, kote Boyer te bay anpil pouvwa ak pouvwa. tè nan lès la. Okipasyon sa a, sepandan, te fè fas ak elit blan Panyòl la kont administrasyon ayisyen an fè kout men, e li te ankouraje emigrasyon anpil fanmi blan rich. Tout zile a te rete anba dominasyon ayisyen jiska 1844, lè nan lès yon gwoup nasyonalis ki rele La Trinitaria te dirije yon revòlt ki te separe zile a ann Ayiti sou lwès la ak Repiblik Dominikèn sou bò solèy leve, ki baze sou sa ki ta sanble yon tèritwa rivyè. divize' soti nan peryòd pre-kontak la.

Soti nan 1824 a 1826, pandan ke zile a te anba yon sèl gouvènman, Boyer ankouraje pi gwo imigrasyon sèl gratis-Nwa soti nan Etazini nan ki plis pase 6,000 imigran etabli nan diferan pati nan zile a [sitasyon nesesè]. Jodi a, rès imigran sa yo ap viv nan tout zile a, men pi gwo kantite a abite nan Samaná, yon penensil sou bò Dominiken nan zile a. Soti nan pèspektiv gouvènman an, entansyon imigrasyon an se te ede etabli relasyon komèsyal ak diplomatik ak Etazini, epi ogmante kantite travayè kalifye ak agrikòl ann Ayiti.[37]

An echanj pou rekonesans diplomatik nan men Lafrans, Boyer te fòse yo peye yon gwo indemnité pou pèt la nan pwopriyete franse pandan revolisyon an. Pou peye pou sa, li te oblije flote prè an Frans, mete Ayiti nan yon eta de dèt. Boyer te eseye ranfòse pwodiksyon atravè Kòd Riral la, ki te dekrete an 1826, men pwopriyetè peyizan yo, sitou ansyen sòlda revolisyonè yo, pa t gen okenn entansyon pou yo retounen nan travay fòse yo te goumen pou yo chape. Nan 1840, Ayiti te sispann ekspòte sik nèt, byenke gwo kantite kontinye ap grandi pou konsomasyon lokal kòm tafya-yon wonm anvan tout koreksyon. Sepandan, Ayiti te kontinye ekspòtasyon kafe, ki te mande ti kiltivasyon epi li te grandi semi-sovaj.

Tranbleman tè Okap 1842 te detwi vil la, ak Palè Sans-Souci, te touye 10 000 moun. Sa a se te twazyèm gwo tranblemanntè ki te frape Lwès Ispanyola apre tranblemanntè 1751 ak 1770 nan Pòtoprens, epi dènye a jiska tranblemanntè devastatè 2010 la.

Lit politik (1843–1915)[modifye | modifye kòd]

An 1843, yon revòlt, ki te dirije pa Charles Rivière-Hérard, te ranvèse Boyer epi li tabli yon règ palmantè tou kout anba Konstitisyon 1843 la. Byento revòlt te pete ak peyi a te desann nan prèske dezòd, ak yon seri prezidan pasajè jiska mas 1847, lè. Jeneral Faustin Soulouque, yon ansyen esklav ki te goumen nan rebelyon 1791, te vin prezidan. Pandan peryòd sa a, Ayiti fè lagè san siksè kont Repiblik Dominikèn.

An 1849, pwofite popilarite li, Prezidan Faustin Soulouque te pwoklame tèt li Anperè Faustin I. Dominasyon an fè li a te reyisi ini Ayiti pou yon tan, men li te fini bridsoukou an 1859 lè Jeneral Fabre Geffrard te depoze l, ki te rele Duke a. nan Tabara.

Gouvènman militè Geffrard a te kenbe fonksyon jiska 1867, epi li ankouraje yon politik siksè nan rekonsilyasyon nasyonal la. Nan 1860, li te rive jwenn yon akò ak Vatikan an, re-entwodwi enstitisyon ofisyèl Katolik Women, ki gen ladan lekòl, nan nasyon an. An 1867 yo te fè tantativ pou etabli yon gouvènman konstitisyonèl, men prezidan siksesif Sylvain Salnave ak Nissage Saget te ranvèse an 1869 ak 1874 respektivman. Nan 1874, yon konstitisyon ki pi solid te prezante anba Michel Domingue, ki te mennen nan yon peryòd lapè demokratik ak devlopman pou Ayiti. Yo te finalman ranbouse dèt Lafrans an 1879, epi gouvènman Prezidan Pierre Théoma Boisrond-Canal te transfere pouvwa a nan lapè bay Lysius Salomon, youn nan lidè ki pi bon an Ayiti. Refòm monetè, ak kreyasyon an 1880-1881 nan Bank Nasyonal d Ayiti, ak yon renesans kiltirèl te vini ak yon flè nan atizay ayisyen.

De dènye deseni 19yèm syèk la te make tou pa devlopman yon kilti entelektyèl ayisyen an. Gwo zèv istwa yo te pibliye an 1847 ak 1865. Entelektyèl ayisyen, ki te dirije pa Louis-Joseph Janvier ak Anténor Firmin, te angaje nan yon lagè lèt kont yon mare rasis ak Darwinis Sosyal ki te parèt pandan peryòd sa a.

Konstitisyon 1867 la te wè tranzisyon lapè ak pwogresis nan gouvènman an ki te fè anpil pou amelyore ekonomi ak estabilite nasyon ayisyen an ak kondisyon pèp li a. Gouvènman konstitisyonèl retabli lafwa pèp ayisyen an nan enstitisyon legal yo. Devlopman endistri endistri sik ak wonm toupre Pòtoprens te fè Ayiti, pandan yon ti tan, yon modèl pou kwasans ekonomik nan peyi Amerik Latin yo. Peryòd sa a nan estabilite relatif ak pwosperite te fini an 1911, lè revolisyon te pete ak peyi a glise yon lòt fwa ankò nan dezòd ak dèt.

Soti nan 1911 rive 1915, te gen sis prezidan diferan, yo chak nan yo te touye oswa fòse nan ekzil.[61] Lame revolisyonè yo te fòme pa kako, brigan peyizan ki soti nan mòn nò yo, sou fwontyè dominiken ki mouye a, ki te enskri pa faksyon politik rival yo ak pwomès lajan yo dwe peye apre yon revolisyon siksè ak yon opòtinite pou piye.

Etazini te patikilyèman pè sou wòl kominote Alman an ann Ayiti (apeprè 200 an 1910), ki te gen yon kantite pouvwa ekonomik disproporsyone. Alman yo te kontwole anviwon 80% komès entènasyonal peyi a; yo te posede epi yo te opere sèvis piblik nan Okap ak Pòtoprens, waf prensipal la ak yon tramway nan kapital la, ak yon chemennfè ki sèvi Plaine de Cul-du-Sac.

Kominote Alman an te pwouve plis vle entegre nan sosyete ayisyen an pase nenpòt lòt gwoup etranje blan, enkli franse yo. Yon kantite marye nan fanmi milat ki pi enpòtan nan peyi a, yo pa pase entèdiksyon konstitisyonèl kont pwopriyetè tè etranje a. Yo te sèvi tou kòm finansman prensipal nan revolisyon inonbrabl nasyon an, k ap flote prè inonbrabl - ak to enterè ki wo - nan konpetisyon faksyon politik.

Nan yon efò pou limite enfliyans Alman an, nan ane 1910-1911, Depatman Deta Ameriken an te sipòte yon konsòsyòm envestisè Ameriken, ki te rasanble pa National City Bank of New York, nan sekirize konsesyon emisyon lajan atravè Bank Nasyonal Repiblik Ayiti a. ki te ranplase Bank Nasyonal d Ayiti anvan kòm sèl bank komèsyal nan peyi a ak gadyen trezò gouvènman an.

Nan mwa fevriye 1915, Vilbrun Guillaume Sam te etabli yon diktati, men an jiyè, li te fè fas ak yon nouvo revòlt, li te masakre 167 prizonye politik, yo tout te soti nan fanmi elit, epi yo te lense pa yon foul nan Pòtoprens.

Okipasyon Etazini (1915–1934)[modifye | modifye kòd]

An 1915, Lèzetazini te reponn plent yo te bay Prezidan Woodrow Wilson nan men bank Ameriken yo te gen anpil dèt Ayiti, te okipe peyi a. Okipasyon Ayiti a te dire jiska 1934. Okipasyon Ameriken an te resanti pa Ayisyen kòm yon pèt souverènte e te gen revòlt kont fòs ameriken. Refòm yo te fèt malgre sa.

Sou sipèvizyon marin Etazini yo, Asanble Nasyonal Dayiti eli Philippe Sudré Dartiguenave prezidan. Li te siyen yon trete ki te fè Ayiti tounen yon pwotektora ameriken de dwa, ak ofisyèl Ameriken yo te pran kontwòl sou Konsèy Finansye a, Sèvis Ladwàn, Konsiltè a, Sèvis Travo Piblik, ak Sèvis Sante Piblik la pou yon peryòd de dizan. Prensipal enstriman otorite Ameriken an te fèk kreye Jandarmeri d'Haïti, kòmande pa ofisye Ameriken yo. An 1917, sou demann ofisyèl ameriken yo, yo te fonn Asanble Nasyonal la, epi yo te deziyen ofisyèl yo pou yo ekri yon nouvo konstitisyon, ki te dikte prensipalman pa ofisyèl nan Depatman Deta Ameriken an ak Depatman Marin Ameriken an. Franklin D. Roosevelt, Sou-Sekretè pou Marin nan administrasyon Wilson, te deklare ke li te ekri pèsonèlman nouvo konstitisyon an. Dokiman sa a aboli entèdiksyon sou pwopriyetè tè etranje - eleman ki pi esansyèl nan lwa ayisyen an. Lè Asanble Nasyonal ki te fèk eli a te refize pase dokiman sa a epi li te ekri youn nan pwòp pa li pou konsève entèdiksyon sa a, kòmandan Jandarmeri Smedley Butler te divòse li. Konstitisyon sa a te apwouve pa yon plebisit an 1919, kote mwens pase 5% nan popilasyon an te vote. Depatman Deta Ameriken otorize plebisit sa a sipoze ke "moun ki voye vòt yo ta dwe 97% analfabèt, inyoran nan pifò ka yo sou sa yo t ap vote."[62]

Marin yo ak Jandarmeri yo te inisye yon gwo pwogram konstriksyon wout pou amelyore efikasite militè yo epi ouvri peyi a pou envestisman ameriken. Pa gen okenn sous lajan adekwat, yo te fè reviv yon lwa ayisyen an 1864, te dekouvri pa Butler, ki te egzije peyizan yo fè travay sou wout lokal yo olye pou yo peye yon taks sou wout. Sistèm sa a, ke yo rele corvée, soti nan travay ki pa peye peyizan franse yo te bay chèf feyodal yo. An 1915, Ayiti te gen 3 mil (4.8 km) wout ki ka itilize pa otomobil, andeyò vil yo. Nan lane 1918, plis pase 470 mil (760 km) wout te konstwi oswa repare atravè sistèm corvée a, ki gen ladan yon wout ki konekte Pòtoprens ak Okap.[63] Sepandan, Ayisyen ki te fòse yo travay nan gang travay corvée yo, souvan trennen soti lakay yo ak anmède pa gad ame, te resevwa kèk benefis imedya epi yo te wè sistèm sa a nan travay fòse kòm yon retou nan esklavaj nan men gason blan.

An 1919, yon nouvo soulèvman kako te kòmanse, ki te dirije pa Charlemagne Péralte, ki te pwomèt pou 'kondui anvayisè yo nan lanmè a ak libere Ayiti.'[64] Cacos yo te atake Pòtoprens nan mwa Oktòb men yo te chase tounen ak anpil viktim. Apre sa, yon ofisye jandamri Ameriken ki pale kreyòl ak de marin ameriken te enfiltre kan Péralte, yo touye l e yo te pran foto kadav li pou eseye demoralize rebèl yo. Lidèchip nan rebelyon an te pase nan men Benoît Batraville, yon chèf Caco nan Latibonit, ki te lanse tou yon atak sou kapital la. Lanmò li an 1920 te make fen ostilite yo. Pandan odyans Sena an 1921, kòmandan Kò Marin yo te rapòte ke, nan ven mwa rezistans aktif yo, 2,250 Ayisyen te mouri. Sepandan, nan yon rapò bay Sekretè Marin a li te rapòte kantite moun ki mouri yo te 3,250.[65] Istoryen ayisyen yo estime kantite vrè a te pi wo; youn te sijere, "kantite total viktim batay ak viktim represyon ak konsekans lagè a te ka rive, nan fen peryòd pasifikasyon an, kat oswa senk fwa sa - yon kote nan katye a nan 15,000 moun."[66]

An 1922, Louis Borno te ranplase Dartiguenave, ki te dirije san yon lejislati jiska 1930. Menm ane sa a, Jeneral John H. Russell, Jr., te nonmen Gran Komisyonè. Diktati Borno-Russel te sipèvize ekspansyon ekonomi an, bati plis pase 1,000 mil (1,600 km) wout, etabli yon echanj telefòn otomatik, modènize enstalasyon pò nasyon an, ak etabli yon sèvis sante piblik. Sisal te entwodui an Ayiti, ak sik ak koton te vin ekspòtasyon enpòtan.[67] Sepandan, efò pou devlope agrikilti komèsyal te gen yon siksè limite, an pati paske anpil nan fòs travay Ayiti te anplwaye nan travay sezonye nan endistri sik ki pi etabli nan Kiba ak Repiblik Dominikèn. Anviron 30,000–40,000 travayè ayisyen, ke yo rekonèt kòm braceros, te ale chak ane nan pwovens Oriente nan Kiba ant 1913 ak 1931.[68] Pifò Ayisyen te kontinye rann kont pèt souverènte a. Nan premye opozisyon an nan mitan elit edike a te genyen L'Union Patriotique, ki te etabli lyen ak opozan okipasyon an nan peyi Etazini an li menm, an patikilye Asosyasyon Nasyonal pou Avansman Moun ki gen koulè (NAACP).

Gwo Depresyon an te dezime [sitasyon bezwen] pri ekspòtasyon Ayiti yo e li te detwi pwogrè ki te genyen nan deseni anvan an. An Desanm 1929, Marin nan Okay te touye dis ayisyen pandan yon mach pou pwoteste kont kondisyon ekonomik lokal yo. Sa te fè Herbert Hoover nonmen de komisyon, pami yo youn te dirije pa yon ansyen gouvènè ameriken nan Filipin William Cameron Forbes, ki te kritike esklizyon ayisyen yo nan pozisyon otorite nan gouvènman an ak konsta, kounye a ke yo rekonèt kòm Garde d'Haïti. An 1930, Sténio Vincent, yon kritik okipasyon an depi lontan, te eli prezidan, e Etazini te kòmanse retire fòs li yo. Retrè a te konplete anba prezidan ameriken Franklin D. Roosevelt (FDR), an 1934, anba "politik bon vwazen" li. Etazini te kenbe kontwòl finans ekstèn Ayiti jiska 1947.[69] Tout twa chèf pandan okipasyon an te soti nan minorite milat nan peyi a. Anmenmtan, anpil moun nan klas pwofesyonèl nwa k ap grandi yo te kite veneration tradisyonèl eritaj kiltirèl fransè Ayiti a e yo te mete aksan sou rasin Afriken nasyon an, sitou etnològ Jean Price-Mars ak jounal Les Griots, ki te edite pa Doktè François Duvalier.[70]

Gouvènman tranzisyon an te rete ak yon pi bon enfrastrikti, sante piblik, edikasyon, ak devlopman agrikòl ansanm ak yon sistèm demokratik. Peyi a te gen eleksyon totalman demokratik an 1930, Sténio Vincent te genyen. Garde se te yon nouvo kalite enstitisyon militè ann Ayiti. Se te yon fòs ki te gen anpil moun nwa, ak yon kòmandan nwa ki te fòme nan Etazini, Kolonèl Démosthènes Pétrus Calixte. Pifò nan ofisye Garde yo, sepandan, te milat. Garde se te yon òganizasyon nasyonal;[71] li te kite rejyonalism ki te karakterize pifò lame anvan Ayiti yo. Nan teyori, chaj li a te apolitik - pou kenbe lòd entèn, pandan y ap sipòte yon gouvènman popilè eli. Garde okòmansman te respekte wòl sa a.[71]

Eleksyon ak koudeta (1934–1957)[modifye | modifye kòd]

Prezidans Vincent a (1934–1941)[modifye | modifye kòd]

Prezidan Vincent te pwofite konparatif estabilite nasyonal la, ke yon militè pwofesyonalize t ap kenbe, pou l te pran pouvwa absoli. Yon plebisit te pèmèt transfè tout otorite nan zafè ekonomik soti nan lejislati a nan pouvwa egzekitif la, men Vincent pa te kontante ak ekspansyon sa a nan pouvwa li. An 1935 li te fòse atravè lejislati a yon nouvo konstitisyon, ki te tou apwouve pa plebisit. Konstitisyon an te fè lwanj Vincent, epi li te bay pouvwa egzekitif la pou l disolse lejislati a selon volonte, pou l reòganize sistèm jidisyè a, pou l nonmen dis nan vennyon senatè (epi pou l rekòmande onz ki rete yo bay chanm bas la), epi pou l dirije pa dekrè. lè lejislati a pa t an seyans. Malgre ke Vincent te aplike kèk amelyorasyon nan enfrastrikti ak sèvis yo, li te reprime opozisyon li an brital, te sansi laprès, epi li te gouvène anpil pou l te benefisye tèt li ak yon klik machann ak ofisye militè koripsyon yo.[71]

Anba Calixte, majorite pèsonèl Garde te respekte doktrin non-entèvansyon politik ke antrenè Kò Marin yo te ensiste. Apre yon tan, sepandan, Vincent ak diktatè Dominiken Rafael Leónidas Trujillo Molina te chèche achte aderan nan mitan ran yo. Trujillo, ki te detèmine pou l elaji enfliyans li sou tout Ispanyola, nan mwa Oktòb 1937 te bay lòd pou lame Dominiken an bouche aveugles nan yon estime 14,000 a 40,000 Ayisyen sou bò Dominiken nan Masak larivyè Lefrat la.[72] Gen kèk obsèvatè ki fè konnen Trujillo te sipòte yon tantativ koudeta jèn ofisye Garde te fè an desanm 1937. Vincent te ranvwaye Calixte kòm kòmandan e li te voye l aletranje, kote li te finalman aksepte yon komisyon nan militè Dominiken an kòm rekonpans pou efò li te fè pandan li te sou pewòl Trujillo a. Tantativ koudeta a te mennen Vincent pou netwaye kò ofisye yo nan tout manm yo sispèk nan defiote, ki make fen militè apolitik la.[71]

Prezidans Lescot a (1941–1946)[modifye | modifye kòd]

Revolisyon 1946[modifye | modifye kòd]

Prezidans Estimé a (1946–1950)[modifye | modifye kòd]

Prezidans Magloire (1950–1956)[modifye | modifye kòd]

Monte Duvalier (1956–1957)[modifye | modifye kòd]

Epòk Duvalier (1957–1986)[modifye | modifye kòd]

'Papa Doc' (1957–1971)[modifye | modifye kòd]

'Baby Doc' (1971–1986)[modifye | modifye kòd]

Lit pou demokrasi (1986-jou jodi a)[modifye | modifye kòd]

Gouvènman tranzisyonèl (1986–1990)[modifye | modifye kòd]

Levesman Aristide (1990–1991)[modifye | modifye kòd]

Règ militè (1991–1994)[modifye | modifye kòd]

Retounen Aristide (1994–1996)[modifye | modifye kòd]

Premye Prezidans Preval (1996–2001)[modifye | modifye kòd]

Dezyèm prezidans Aristide (2001–2004)[modifye | modifye kòd]

Koudeta 2004 la[modifye | modifye kòd]

Dezyèm prezidans Préval (2006–2011)[modifye | modifye kòd]

Tranblemanntè 2010[modifye | modifye kòd]

Prezidans Martelly (2011–2016)[modifye | modifye kòd]

Prezidans Moïse (2017–2021)[modifye | modifye kòd]

Prezidans Henry (2021-2024)[modifye | modifye kòd]

Rezime istorik[modifye | modifye kòd]

  • 1492: Ewopeyen yo debake sou zile a ak Kristòf Kolon (Christophe Colomb) nan tèt yo.
  • 1517: Charles Quint otorize trèt Afriken yo.
  • 1630-1640: Pirat yo, flibistye yo ak boukanye yo rive sou zile Latòti.
  • 1650 - 1660: Premye kolon fransè yo rive nan peyi a.
  • 1685: Louis XIV pibliye Kòd nwa a (Code noir[38][39]).
  • 1685: Kreyasyon premye moulin sik.
  • 1697: Separasyon zile a ant Lafrans ak Espay apre trete Riswik la (traité de Ryswick[40]).
  • 1713 - 1787: Trant mil (30 000) kolon ki te soti nan vil Bòdo (Bordeaux) nan peyi Lafrans rive nan peyi a.

Gade tou[modifye | modifye kòd]

Biblyografi[modifye | modifye kòd]

Lyen deyò[modifye | modifye kòd]

Referans[modifye | modifye kòd]

  1. Larané, André (1988). « L’anamorphose au secours de l’analyse sociologique : l’alcoolisme en France ». Mappemonde 9 (1): 5–7. ISSN 0764-3470. doi:10.3406/mappe.1988.2416. 
  2. Terry Rey, The Priest and the Prophetess: Abbé Ouvière, Romaine Rivière, and the Revolutionary Atlantic World (2017), pp. 28, 32–35, 48–49, 52
  3. Matthias Middell, Megan Maruschke, The French Revolution as a Moment of Respatialization (2019), p. 71.
  4. 4,0 et 4,1 James Alexander Dun, Dangerous Neighbors: Making the Haitian Revolution (2016), p. 65
  5. David F. Marley, Wars of the Americas: A Chronology of Armed Conflict (2008), p. 534
  6. Rey (2017), pp. 137, 157–59.
  7. Jeremy D. Popkin, A Concise History of the Haitian Revolution (2011), p. 51
  8. Rey (2017), p. 103.
  9. The Haitian Revolution, 1789-1804. Univ. of Tennessee Press. 1973. p. 79. 
  10. Avengers of the New World: The Story of the Haitian Revolution. Harvard University Press. 2009. p. 182. 
  11. The American Counterrevolution: A Retreat from Liberty, 1783-1800. Stackpole Books. 1998. p. 485. 
  12. James, CLR (1990). The Black Jacobins. New York: Vintage Books. p. 290. 
  13. James, CLR. Black Jacobins. p. 355. 
  14. James, CLR. Black Jacobins. p. 360. 
  15. Heinl 1996, p. 108–9
  16. Déclaration d'indépendance (PDF). UK: National archives. 
  17. Heinl 1996, p. 122–23, 125
  18. 18,0 18,1 et 18,2 North, Jonathan (2018). War of Lost Hope, Polish Accounts of the Expedition to Saint Domingue. London: Amazon. p. 104. ISBN 978-1976944123. 
  19. Alcenat, Westenley (14 janvye 2017). « The Case for Haitian Reparations ». Jacobin (in anglais). Retrieved 20 oktòb 2021. 
  20. Gamio, Lazaro; Méheut, Constant; Porter, Catherine; Gebrekidan, Selam; McCann, Allison; Apuzzo, Matt (2022-05-20). « Haiti's Lost Billions ». The New York Times (in anglais). ISSN 0362-4331. Retrieved 2022-12-06. 
  21. Rosalsky, Greg (2021-10-05). « 'The Greatest Heist In History': How Haiti Was Forced To Pay Reparations For Freedom ». NPR (in anglais). Retrieved 2022-12-06. 
  22. Christopher, Marc. « Haiti ». Worldbook Online. Worldbook. Retrieved 3 avril 2016. 
  23. Girard, Philippe R. (2005). « Caribbean genocide: racial war in Haiti, 1802–4 ». Patterns of Prejudice 39 (2): 138–161. ISSN 0031-322X. doi:10.1080/00313220500106196. The Haitian genocide and its historical counterparts [...] The 1804 Haitian genocide  Unknown parameter |s2cid= ignored (help)
  24. Heinl 1996, p. 129
  25. Dayan, Joan (1998). Haiti, History, and the Gods. University of California Press. p. 3–4. ISBN 978-0-520-21368-5. 
  26. Girard, Philippe R. (2011). The Slaves Who Defeated Napoleon: Toussaint Louverture and the Haitian War of Independence 1801–1804. Tuscaloosa, Alabama: The University of Alabama Press. p. 319. ISBN 978-0-8173-1732-4. 
  27. Blancpain 2001, p. 7.
  28. Dayan (1998), p. 4.
  29. Jean-Jacques Dessalines (1804). « Haitian Declaration of Independence ». Duke Office of News and Communications. Retrieved avril 30, 2018. 
  30. 30,0 et 30,1 « The 1805 Constitution of Haiti, May 20, 1805. Translation ». Webster University Faculty. Retrieved avril 30, 2018. 
  31. 31,0 et 31,1 Mimi Sheller, Black Publics and Peasant Radicalism in Haiti and Jamaica (Florida: University Press of Florida, 2000), 5.
  32. Mats Lundahl, "Defense and Distribution: Agricultural Policy in Haiti during the Reign of Jean-Jaques Dessalines, 1804-1806," Scandinavian Economic History Review, 32, no. 2 (2011), 86-87.
  33. James Franklin, the Present State of Hayti with remarks on its agriculture, commerce, laws, religion, finances and population (Connecticut: Negro Universities Press, 1828), 189-190.
  34. Beaubrun Ardouin, Etudes sur l’historie d’Haiti : suivies de la vie du général J.M. Borgella (Paris: Dezobry et Magdeleine, 1853-1860), quoted in Erin Zavitz, "Revolutionary narrations: Early Haitian historiography and the challenge of writing counter-history," Atlantic Studies, 14, no. 3 (2017).
  35. Thomas Madiou, Histoire d’Haiti, 1847. Quoted in Erin Zavitz, "Revolutionary narrations: Early Haitian historiography and the challenge of writing counter-history," Atlantic Studies, 14, no. 3 (2017), 343.
  36. M.B. Bird, the Black Man or Haytian Independence (New York: Published by Author, 1869), 220.
  37. Heinl, Robert Debs (2005). Written in Blood: The Story of the Haitian People 1492-1995 (in English) (newly revised ed.). UPA. ISBN 0761831770. 
  38. « Le Code noir de 1685 ». Retrieved 2022-11-02. 
  39. Atik XII. "Les enfants qui naitront de mariage entre esclaves, seront esclaves et appartiendront aux maitres des femmes esclaves et non à ceux de leur marié, si le mari et la femme ont des maitres différents" https://www.assemblee-nationale.fr/histoire/esclavage/code-noir.pdf
  40. « Ryswick (traité), 1697 ». Retrieved 2022-11-02. 

Bibliyografi[modifye | modifye kòd]

  • Sciences sociales, MARC ANTOINE BRICE, Nouvelle édition Actualisée octobre 1999