Aimé Césaire

Depi Wikipedya, ansiklopedi lib
(Depi paj redireksyon « Aime Cesaire »)
Aller à la navigation Aller à la recherche
Aimé Césaire
Image illustrative de l’article Aimé Césaire
Biyografi
Non matènèl Aimé Césaire
Nasyonalite Franse
Nesans
Baspwent, Matinik
Lanmò (ak 94 ane)
Fòd Fwans, Matinik
Otè
Lang Lang franse
Mouvman
Jan literè Pwezi, teyat, diskou
Zèv prensipal
Zèv prensipal
  • Cahier d'un retour au pays natal (1939)
  • Armes miraculeuses (1946)
  • Soleil cou coupé (1948)
  • Et les Chiens se taisaient, tragédie: arrangement théâtral. Paris: Présence Africaine, 1958, 1997.
  • La Tragédie du roi Christophe. Paris: Présence Africaine, 1963, 1993. The tragedy of King Christophe, New York: Grove 1969
  • Une Tempête, adapted from The Tempest by William Shakespeare: adaptation pour un théâtre nègre. Paris: Seuil, 1969, 1997. A Tempest, New York: Ubu repertory 1986
  • Une Saison au Congo. Paris: Seuil, 1966, 2001. A season in the Congo, New York 1968, A play about Patrice Lumumba
  • Discours sur le colonialisme, Paris: Présence Africaine, 1953.
  • Toussaint Louverture; La Révolution française et le problème colonial. Paris: Présence Africaine, 1960.

Aimé Fernand David Césaire, ki te fèt nan Baspwent (Matinik) epi ki te mouri nan Fòd Fwans (Matinik), se yon ekriven ak politisyen fransè, an menm tan depite, majistra, powèt, [[dramatij ], eseyis ak biyograf.

Fondatè ak gwo reprezantan mouvman literè negritid — avèk Léopold Sédar Senghor ak Léon-Gontran Damas —, antikolonyalis rezolisyon, li te mennen yon karyè politik paralèl kòm depite Matinik ak majistra Fòd Fwans pandan senkant-sis (56) ane youn apre lòt, depi 1945 rive 2001.

Li se mari Suzanne Roussi-Césaire.

Biyografi[modifye | modifye kòd]

Jenès li[modifye | modifye kòd]

Aimé Fernand David Césaire te fèt 26 jen 1913[1] nan abitasyon Eyma[2]. Li te fè pati yon fanmi ki gen sèt timoun. Papa l, Fernand Césaire, se te administratè ak responsab yon abitasyon nan Basse-Pointe, epi apre konpetisyon[3], yo nonmen li nan biwo taks la kòm kontwolè kontribisyon yo, ak manman l, Éléonore Hermine, se te koutiryèz[4]. Granpapa patènèl li, Fernand Césaire, se te premye Matiniken ki te swiv kou nan Lekòl nòmal siperyè Saint-Cloud[5],[6], li te pwofesè literati nan lekòl segondè Saint-Pierre ak grann li, Grann Nini ki soti Lorrain, kontrèman ak anpil fanm nan jenerasyon li a, te konnen kijan pou li ak ekri, ladrès ke li te anseye pitit pitit li yo byen bonè[7].

Envansyon negritid (1934-1939)[modifye | modifye kòd]

Pari[modifye | modifye kòd]

Nan Pari, li te fwote ak lòt etidyan nwa ki soti nan diferan orijin e li te ale nan salon literè Paulette Nardal. Konsa li te dekouvri mouvman Harlem Renaissance epi li te rankontre Claude McKay. Aimé Césaire ak zanmi li Léon Gontran Damas, ke li konnen nan Matinik, dekouvri piti piti yon pati reprime nan idantite yo, eleman afriken, viktim kiltirèl la. majinalizasyon ki karakterize kolonyal sosyete Matinik ak Giyàn.

Nan mwa septanm 1934, Césaire te fonde, ak lòt etidyan Karayib ak Afriken yo (ki gen ladan Léon Gontran Damas Gwadloup, [[Guy Tirolien] Gwadloup), Senegal Léopold Sédar Senghor. ak Birago Diop), jounal L'Étudiant noir. Se nan paj revizyon sa a tèm “negritid” la pral parèt pou premye fwa. Konsèp sa a, ke Aimé Césaire te fòje an reyaksyon ak opresyon kiltirèl sistèm kolonyal franse a, vize rejte yon bò pwojè asimilasyon kiltirèl franse a epi ankouraje Lafrik ak kilti li, devalorize pa rasis la ki soti nan ideyoloji kolonyalis la.

An 1935, li te rantre nan Mouvman Jèn Kominis Lafrans[8].

Konstwi kont ideyoloji kolonyal franse epòk la, pwojè plis kiltil pase politik. imanis aktif e konkrè, ki vize tout moun ki maltrete sou planèt la.Césaire deklare an reyalite: “Mwen se nan ras moun ki oprime”.

An 1937, li te marye ak Suzanne Roussi, ak ki moun li te pataje enterè entelektyèl ak yon pasyon pou sireyalis[9]. Li te miltipliye rapidman[10], byenke li pa konnen, li te aji tou kòm yon kolaboratè enpòtan nan difizyon travay Césaire a.

Kòmansman « retour au pays natal »[modifye | modifye kòd]

Vwayaj nan Kwoasi[modifye | modifye kòd]

An 1935, li te pase egzamen pou antre nan Lekòl Nòmal Siperyè.

Pou vakans ete yo, kòm li pa gen mwayen pou l retounen nan Matinik oswa fanmi an Frans, zanmi l Petar Guberina envite l lakay li nan Kwoasi, nan Dalmatie jisteman, kote li pral rekonèt nan non zile Martiniska, Matinik kote li fèt. Chòk sa a ki te pwodui nan li a, selon sa li di li, se nan li powèm long ki an pwoz sa a soti e ki pral tounen "Cahier d'un retour au pays natal " (Kaye yon retounen nan peyi natif natal la)[11] ki pibliye an 1939.

Etidyan nwa a[modifye | modifye kòd]

« An 1934, ak plizyè etidyan antiyè, giyanè ak afriken, Aimé Césaire te kreye jounal “L'Étudiant noir” ». Konsèp "négritude" la te vin jwenn li dezan apre[12].

An 1936, kanmarad li ak zanmi Léopold Sédar-Senghor te ba li tradiksyon Istwa Sivilizasyon Afriken ke Leo Frobenius ekri.

Pou dènye ane li nan ENS (1938-1939), li te prepare yon tèz fen etid sou pwezi Afriken-Ameriken: Le Thème du Sud dans la littérature noire-américaine des États-Unis[11].

Yon ti retou nan Matinik[modifye | modifye kòd]

Nan tèz doktora li sou sous istwa literèantiyo-Giyanèz kote li fè yon envantè achiv konsènan Aimé Césaire, Marcel Jean-Claude Louise-Alexandrine pwodui prèv yon premye « retour au pays natal » , an 1936. Sa a se yon lèt li ekri ak men l ki date kote Aimé Césaire rapòte yon "pasaj retounen antisipatwa"(« passage de retour par anticipation ») ke li te benefisye an 1931, "tankou bousye nan koloni an ak pitit gason fonksyonè sivil). ” epi ki li kite Fort-de-France [13] Prèv achiv sa a mennen nou mete an pèspektiv deklarasyon Aimé. Césaire ki 'similar ak yon diskou 'a posteriori', devlope pa Sezaryèn kritik an konsè ak otè a Leo Frobenius.

Retounen Matinik[modifye | modifye kòd]

Lè etid li fini, li te retounen Matinik an 1939 pou l te anseye, ak madanm li Suzanne Roussi, nan lekòl segondè Schœlcher kòm pwofesè literati, sitou premye klas AA' ak elèv B1, selon sa Marcel Jean -Claude Louise-Alexandrine eksplike.[14]. Se pral moman "retounen nan peyi natif natal" li te di René Depestre nan mwa jou apre kongrè kiltirèl Lahavàn, ratifye dimansyon otobyografik ki te souliye. pa revizyon li a: "Mwen te resevwa li nan moman sa la," li te di. Mwen te ekri l lè m te fèk fini etid mwen epi m t ap tounen Matinik. Se te premye kontak mwen te rekòmanse ak peyi mwen apre dis ane absans, e mwen te vrèman akable pa yon inondasyon enpresyon ak imaj epi, an menm tan, mwen te trè enkyete sou pèspektiv Matinik yo. »[15]. An reyalite, li te voye bay magazin Volontés yon premye vèsyon Cahier d'un retour au pays natal ki te pibliye an ete 1939[16].

Disidans kiltirèl (1941-1944)[modifye | modifye kòd]

Laboratwa magazin Tropiques[modifye | modifye kòd]

Sitiyasyon Matinik nan fen ane 1930 yo se te yon zile ki te anvayi yon pwofon izolman kiltirèl, elit yo te favorize, sitou, referans ki te soti Lafrans, metwopòl kolonyal la. Nan kesyon literati, zèv matinik te ra nan peryòd.

Se nan reyaksyon a sitiyasyon sa a koup Césaire a, ki te sipòte pa lòt entelektyèl Matinik tankou René Ménil, Georges Gratiant ak Aristide Maugée[17], ki te fonde nan ane1941 magazin Tropiques. Pou pèmèt matinikè yo rekonsantre reflechi sou anviwonman imedya yo[18], Césaire pwopoze Henri Stehlé, botanis ak direktè "Jardin d'Essais de Tivoli", pou ekri de atik konsènan flora Matinik, ak istwa ak lejand ki gen rapò ak plant ki pa popilè yo ( Tropiques No 2 of 1941 and No. 10 of 1944)[19]. Dapre Ursula Heise, atik sa yo fonksyone tankou yon endis nan yon otantisite rasyal ak kiltirèl ki fè diferans ak idantite ewopeyen an e an reyalite opoze li "[19].

Tandiske Dezyèm gè mondyal la pwovoke blokaj Matinik pa Etazini (ki pa fè konfyans rejim kolaborasyon Vichy), kondisyon lavi yo te vin deteryore. Rejim Amiral Robert la, ki se anvwaye espesyal gouvènman Vichy a te mete te aji ak represyon. Nan kontèks sa a, sanksyon yo te dirèkteman vize revizyon Tropiques[20], ki pral parèt, ak difikilte, jiska 1943[21].

Konfli mondyal la te make tou pasaj yon powèt sireyalis nan Matinik , ki se André Breton (ki rakonte peripesi li yo nan yon ti zèv, "Martinique, charmeuse de serpents"). Breton te dekouvri pwezi Césaire atravè Cahier d'un retour au pays natal e li te rankontre l an 1941. An 1943, li te ekri prefas edisyon bileng Cahier d'un Retour au pays natal, ki pibliye nan magazin Fontaine (no 35) ki te dirije pa Max-Pol Fouchet ak nan 1944 sa nan koleksyon Les Armes miraculeuses, ki make vini Césaire nan sireyalis[22].

Pwofesè literati anba Vichy[modifye | modifye kòd]

Pwofesè literati ki diplome nan ENS la melanje ak don ak kalite oratè li deja rekonèt klèman, yo fè li demand: nan dat , pou li te patisipe nan yon konferans ki te òganize pa Paulette Nardal ak Klèb feminen pou benefis "travay lagè" yo. Ane annapre a, yo te mande li pou l patisipe nan jiri yon konpetisyon "(concours des paroles du Maréchal)".[23].

Nan yon lèt otobiyografik ki date , li mande "reparasyon pou enjistis ki te komèt kont li" pa gouvènman an nan Vichy a: li reklame "reklasifikasyon" e li baze sou yon dekrè pou l fè konnen ane estaj li yo, ke li te fè soti nan dat pou rive an , "konte pou avansman" li. Lèt sa a, selon Marcel Jean-Claude Louise-Alexandrine ak tou rezèv, "temwaye disfikilte administratif nan rejim Admiral Robert a" nan Matinik[24].

Kongrè Filozofi Ayisyen[modifye | modifye kòd]

Nan dat , akonpaye pa madanm li Suzanne Roussi, li te pran avyon pou ale Ayiti kote yo te envite l nan Kongrè Filozofi Ayisyen an. Prezans li se akòz "repitasyon" li te deja genyen nan mitan sèk entelektyèl ayisyen yo jan Henri Seyrig, manm delegasyon fransè lib Ozetazini, te souliye nan lèt li 15 desanm 1943 bay Gouvènè Georges Louis Ponton. Soti nan yon pèspektiv asimilasyon "Schoelcheris" e konsa tou pou opoze yon kont-egzanp ak ejenis Nazi a, Henri Seyrig te devlope yon rasyalis pwogresis ki evolye nan mete aksan sou rezilta "prezans franse" nan Zantiy yo: "Li sanble trè enpòtan pou mwen ke, nan reyinyon sa a kote entelektyèl soti nan diferan peyi yo pral mete l an kontak ak mond nwa a, Lafrans montre pa yon egzanp desizif kisa kilti nou an te bay kòm rezilta nan ras sa a. » Nan dat , Milon de Peillon, delege Komite Fransè Liberasyon Nasyonal (CFLN) ann Ayiti, ajoute epi mete aksan sou dimansyon egzanplè patisipasyon pwofesè filozofi Aimé Césaire nan kongrè sa a [25]. Nan je administrasyon fransè a, vwayaj Aimé Césaire ak madanm li Suzanne Roussi sanble ak yon anbasad ak objektif pou reveye santiman frankofil nan kè elit ayisyen yo.

Antre nan politik (1945-2001)[modifye | modifye kòd]

Aimé Césaire
Image illustrative de l’article Aimé Césaire
Fonksyon
Majistra Fort-de-France
Eleksyon 13 me 1945
Predesesè Victor Sévère
Siksesè Serge Letchimy
MP franse
Eleksyon 21 oktòb 1945
Siksesè Camille Darsières
Biyografi
Dat nesans [1]
Dat lanmò (ak 94 ane)
Nasyonalite franse
Pati politik PCF (1945-1956)
PPM (1956-2008)

Aimé Césaire
Majistra Fort-de-France

Nan ane 1945, Aimé Césaire, te eli majistra nan Fort-de-France. Anmenmtan, li te eli tou depite, yon manda li te kenbe san kanpe jiska 1993. Manda li, gen pou wè ak sitiyasyon ekonomik ak sosyal yon Matinik difisil apre plizyè ane blokaj ak efondreman endistri sik la, se jwenn depatmantalizasyon Matinik an 1946. Sa a se yon reklamasyon nan dènye ane yo nan 19e syèk ​la epi ki te pran fòm nan 1935, ane twasanzan ane ratchman Matinik ak Lafrans pa Belain d'Esnambuc. Anpil mouvman goch nan Matinik endepandantis yo ki pa konprann, leve kanpe nan yon mouvman liberasyon ki deja fèt nan Indochin, nan Lend oswa nan Maghreb, mezi vize, daprè Césaire, lite kont anpriz béké sou politik Matinik, kliyantalis li, koripsyon li ak konsèvatis estriktirèl ki tache avè l. Se, daprè Césaire, kòm mezi asenisman, modènizasyon, epi pou pèmèt devlopman ekonomik ak sosyal Matinik, jèn depite a pran desizyon sa a.

Li te antre nan PCF nan pou "travay nan direksyon pou konstriksyon yon sistèm ki baze sou dwa a diyite tout moun san distenksyon orijin, relijyon ak koulè" jan li te di. 'ki eksplike nan bwochi a. Poukisa mwen se yon kominis[8]. An 1947, Césaire te kreye ak Alioune Diop magazin Presence Africaine. An 1948 te parèt 'Antoloji nouvo pwezi Nèg ak Malgache, ki te prefas pa Jean-Paul Sartre, ki te etabli mouvman “ negritid”.

Pozisyon anti-kolonyalis Césaire te vin pi pwononse ak lagè retounen nan koloni yo. Nan , plizyè dizèn milye Aljeryen te touye nan masak Sétif, Guelma ak Kherrata. Nan , vil Haiphong nan Vyetnam te detwi nèt nan bonbadman marin franse a, Rezireksyon Malagasi a. nan 1947 te reprime nan san ak yon seri de masak tonbe nan vanjans sou popilasyon zile a nan 1948[8]. An 1950, li pibliye Diskou sou kolonyalis, kote li mete aksan sou relasyon sere ki, daprè li, genyen ant Nazis ak kolonyalis. Li ekri la, pami lòt bagay:

« Wi, li ta vo etidye, klinikman, an detay, apwòch Hitler ak Hitlerism ak revele bay boujwa trè distenge, trè imanis, trè kretyen nan XXe syèk ke li pote nan tèt li yon Hitler ki pa okouran tèt li, ke Hitler abite l ', ke Hitler se demon li, ke si li vituperate l', se paske mank de lojik, e ke nan fon, sa li pa padone Hitler pou li se pa krim nan tèt li, krim lan kont moun, se pa imilyasyon moun nan tèt li, se krim lan kont blan an, se imilyasyon kont blan an, epi li genyen. aplike nan Ewòp pwosedi kolonyalis yo ki jis kounye a se sèlman Arab yo nan Aljeri te sibi, kooli yo nan peyi Zend ak nwa yo nan Lafrik [...] »

An 1951, Aimé Césaire te patisipe nan akèy triyonfan retounen nan Matinik nan “16 de Basse-Pointe”, yon vil kote li te soti tou. Lè sa a, devan enposib pou 16 yo te reanboche nan plantasyon yo nan Basse-Pointe kote fanmi yo te mete sou kote, Aimé Césaire sijere pou yo rantre nan sèvis minisipal yo nan Fort-de-. Lafrans, minisipalite li administre[26].

Demisyon nan Pati Kominis la[modifye | modifye kòd]

An 1956, apre revelasyon Rapò Khrushchev te fè sou krim Stalin ki {{quote|plonje l nan yon gwo twou san fon stupèr, doulè ak wont} [1], Césaire kraze ak Parti kominis fransè li denonse anbigwite devan de-stalinizasyon[27]. Yon lòt bò, li deplore vòt PCF pou tout pouvwa yo bay gouvènman Guy Mollet, alòske dènye a ap dirije yon politik ki pi represyon nan Maghreb la[28]. Apre sa, li te rantre nan Pati Regroupement Afriken ak Federalis yo, epi dezan apre li te fonde Pati Pwogresis Martinik la (PPM), nan ki li pral reklame Otonomi Teritwa tonomi Matinik. Li te chita nan Asanble Nasyonal kòm moun ki pa anrejistre depi 1958 pou rive 1978, answit kòm aparan sosyalis soti 1978 pou rive 1993.

Nan , Aimé Césaire te vote pou lwa dekriminalize avòtman ke yo rele "lwa Vwal"[29].

An 1966, Césaire te vis-prezidan Festival Mondyal Atizay Nèg nan Dakar. Nan diskou li a, sepandan, li kwè ke mo "negritid" riske vin tounen yon "nosyon divizyon" lè yo pa mete l 'nan kontèks istorik li nan ane 1930 yo ak ane 1940 yo[30].

Aimé Césaire te rete majistra Fort-de-France jiska 2001. Devlopman Prefekti Matinik depi Dezyèm Gè Mondyal la te karakterize pa yon gwo egzòd riral, ki te koze pa bès endistri sik la ak eksplozyon demografik la te kreye pa amelyorasyon nan. kondisyon sante popilasyon an. Aparisyon katye ouvriye yo ki te konstitye yon baz elektoral ki estab pou PPM, ak kreyasyon yon pakèt travay nan Meri Fòt-de-Frans se te solisyon yo te jwenn pou fè fas a kout tèm ak ijans sosyal yo. tan.

Politik kiltirèl Aimé Césaire enkòpore nan dezi li pou mete kilti nan men pèp la e pou ankouraje atis lokal yo. Li se make pa etablisman an nan premye festival anyèl yo nan Fort-de-France an 1972, ak kolaborasyon nan Jean-Marie Serreau ak Yvan Labéjof, Lè sa a, etablisman an nan yon estrikti pèmanan kiltirèl gras a enstalasyon nan Pak Floral Fort-de-France ak nan katye yo, pou premye fwa nan Matinik, yon ekip pwofesyonèl bò kote Yves Marie Séraline komisyone pou travay sa a, depi . An 1976, depi nan fondasyon ekip biwo kiltirèl pwovizwa a, se te kreyasyon ofisyèl sèvis aksyon kiltirèl minisipal (Sermac) ki te jere jiska 1998[31] pa youn nan pitit li yo, Jean-Paul Césaire, ki atravè atelye atistik popilè (dans, atizana, mizik) ak prestijye Fort la. -de-France Festival, mete aksan sou pati yo meprize jiskaprezan nan kilti Matinik. Se Lydie Bétis ki dirije Sermac depi plizyè ane. Menm ane sa a, li te resevwa Léopold Sédar Senghor zanmi l ak prezidan Senegal nan Fort-de-France.

Diskou sou kolonyalis li a te pou premye fwa nan pwogram literè bakaloreya (tès literati nan Terminale) an 1995, ak Kaye yon retou nan peyi natif natal.

Aimé Césaire te retire nan lavi politik (e an patikilye nan lameri Fort-de-France an 2001, pou benefis Serge Letchimy), men li rete yon karaktè esansyèl nan istwa Matinik jiska lanmò li. . Apre lanmò Senghor, li rete youn nan dènye fondatè panse Negritudis laModèl:Refnec.

Jiska lanmò li, Aimé Césaire te toujou nan demann ak enfliyan. Remake reyaksyon li sou lwa franse 23 fevriye 2005 sou aspè pozitif kolonizasyon yo ta dwe mansyone nan lekòl la. pwogram yo, yon lwa li denonse lèt ak lespri ki fè l refize resevwa Nicolas Sarkozy. Nan , Aimé Césaire te rekonsidere desizyon li te pran, apre medyasyon Patrick KaramModèl:Refnec, e li te resevwa Nicolas Sarkozy depi youn nan atik ki pi kontwovèsyal nan lwa te anile. Li fè kòmantè sou reyinyon li a jan sa a: « Li se yon nouvo nonm. Nou santi nan li yon fòs, yon volonte, lide. Se sou baz sa a nou pral jije l[32]. » Aprè rankont sa a, Patrick Karam pral jwenn nan men Minis Enteryè a, Nicolas Sarkozy, ke li bay zak la. rele Aimé Césaire pou Mart AirportinikiteModèl:Refnec. Pandan kanpay pou eleksyon prezidansyèl franse 2007 la, li te sipòte aktivman Ségolène Royal, akonpaye l pandan dènye rasanbleman lavi piblik li a. « Ou ban nou konfyans epi pèmèt mwen tou di ou espwa[33] ».

Nan retrospective, chemen politik Aimé Césaire parèt etranj kontourne, kontrèman ak panse a negritid ke li te devlope yon lòt kote. Pa vire asimilasyonis (departementalis), endepandans ak otonomis[1] (san nou pa konnen egzakteman sa li te vle di pa sa a), Césaire sanble te plis dèyè inisyativ gouvènman metwopoliten yo te pran (patikilyèman an tèm de desantralizasyon) kòm yon fòs motè nan emansipasyon pèp li a. San dout, li pral sonje kòm "Nèg fondamantal la" ak kòm youn nan gwo powèt lang franse nan XXe syèk, men se pa kòm yon lidè politik ki vrèman enfliyanse epòk li[34].

An 2007, li te vin prezidan onè Maison de la Négritude ak Dwa Moun[35].

Lanmò[modifye | modifye kòd]

, li te entène lopital nan CHU Pierre Zobda Quitman nan Fort-de-France pou pwoblèm kè. Eta sante li te vin pi mal epi li te mouri nan maten[36].

Posterite[modifye | modifye kòd]

Omaj[modifye | modifye kòd]

Enskripsyon nan Panthéon. Tèks: AIMÉ CÉSAIRE
Powèt Matinik, otè dramatik, politisyen (1913-2008)
Manm Palman an pou Matinik (1945-1993) ak majistra Fort-de-France (1945-2001)
Yon atizan san pran souf nan dekolonizasyon, bati yon "negritid" ki baze sou inivèsalite dwa moun "bouch malè ki pa gen bouch", li te vle bay mond lan, atravè ekriti li yo ak aksyon li yo, "la. fòs pou gade demen”.
“M ap viv nan yon blesi sakre
Mwen viv nan imajinè zansèts
Mwen viv nan yon dezi fènwa
Mwen viv nan yon silans long
Mwen ap viv nan yon swaf iremediab »


Preparasyon tribute to Aimé Césaire at Panthéon, nan mwa avril 2011.

Le pli vit ke lanmò li te anonse, anpil pèsonalite politik ak literè te rann li omaj tankou prezidan Nicolas Sarkozy, ansyen prezidan Senegal Abdou Diouf oswa ekriven René Depestre.

Ségolène Royal, Jean-Christophe Lagarde, Christine Albanel, ki te sipòte pa lòt ofisyèl eli, te mande l antre nan Panthéon ak yon petisyon te mete sou entènèt pou yo te ka antere l nan Panteyon an nan {{dat|10 me 2008} [37].

Antèman nasyonal[38] te selebre nan Fort-de-France, an prezans Chèf Leta a. Pierre Aliker, ansyen premye depite li nan Meri Fort-de-France, te fè yon gwo diskou, ki te gen laj no 101. Prezidan Repiblik la pa fè yon diskou men li bese tèt devan kadav yo, devan plizyè milye moun ki te rasanble nan stad Dillon[39]. Yo antere l nan simityè La Joyaux toupre Fort-de-France. Sou tonm li, gen mo Aimé Césaire li menm te chwazi e li te pran nan Lagoon Calendar li:

“Presyon atmosferik oswa pito istwa a
Agrave doulè mwen twòp
Menm si sa fè kèk nan pawòl mwen yo rich[40]

Lòt pèsonalite te vini, tankou Dominique de Villepin, Laurent Fabius, Pierre Mauroy, Lionel Jospin, Yves Jégo, Rama Yade, Bernard Kouchner, François Hollande, François Fillon, Lucette Michaux-Chevry, Victorin Lurel, Michèle Alliot-Marie, Patrick Devedjian, Serge Letchimy ak anpil ultramarines.

Yo te rele "nèg fondamantal la", li te enfliyanse otè tankou Frantz Fanon, Édouard Glissant (ki te etidyan Césaire nan Lycée Schœlcher), Gwadloupyen Daniel Maximin ak anpil lòt. Panse li ak pwezi li te genyen tou yon enpak klè sou entelektyèl Afriken ak nwa Ameriken ki t ap goumen kont kolonizasyon ak akiltirasyon.

Zèv li yo[modifye | modifye kòd]

Pwezi[modifye | modifye kòd]

  • Cahier d'un retour au pays natal (1939) – (ht) "Kaye retou nan peyi m"
  • Armes miraculeuses (1946)
  • Soleil cou coupé (1948)
  • Corps perdu (1950)
  • Ferrements (1960)
  • Cadastre (1961)
  • Moi, laminaire (1982)
  • Collected Poetry, University of California Press (1983)

Teyat[modifye | modifye kòd]

  • Et les Chiens se taisaient, trajedi: aranjman pou teyat. Paris : Présence Africaine, 1958, 1997.
  • La Tragédie du roi Christophe (Trajedi wa Kristòf). Paris : Présence Africaine, 1963, 1993. The tragedy of King Christophe, New York : Grove, 1969
  • Une tempête, d'après La tempête de Shakespeare : adaptation pour un théâtre nègre, yon adaptasyon pyès William Shakespeare la, The Tempest. Paris : Seuil, 1969, 1997. A Tempest, New York : Ubu repertory 1986
  • Une saison au Congo. Paris : Seuil, 1966, 2001. Yon pyès sou Patrice Lumumba.

Lòt zèv[modifye | modifye kòd]

  • Discours sur le colonialisme. Paris: Présence Africaine, 1953.
  • Lettre à Maurice Thorez. Paris : Présence africaine. 1956.
  • Toussaint Louverture : la Révolution française et le problème colonial. Paris : Présence Africaine, 1960.

Tèks ki pale sou Césaire[modifye | modifye kòd]

  • Aimé Césaire ou l'Athanor d'un alchimiste * Actes du premier colloque international sur l'œuvre littéraire d'Aimé Césaire, Paris, 21-23 novembre 1985, Paris, Éditions caribéennes, 1987.
  • Aimé Césaire, n° spécial 832-833, Paris, Europe, septembre 1998.
  • Cailler, Bernadette, Proposition poétique * une lecture de l'œuvre d'Aimé Césaire, Sherbrooke, (Québec), Naaman, 1976; Paris, Nouvelles du Sud, 2000.
  • Carpentier, Gilles, Scandale de bronze * lettre à Aimé Césaire, Paris, Seuil, 1994.
  • Centre césairien d'études et de recherches, Aimé Césaire. Une pensée pour le XXIe siècle, Paris, Présence Africaine, 2003.
  • Confiant, Raphaël, Aimé Césaire. Une traversée paradoxale du siècle, Paris, Stock, 1994.
  • Delas, Daniel, Portrait littéraire, Paris, Hachette, 1991.
  • Filostrat, Christian. La Négritude et la "Conscience raciale et révolutionaire sociale d'Aimé Césaire. Présence Francophone No 21, otònn 1980. pp 119 – 130.
  • Hale, Thomas A., Les écrits d'Aimé Césaire, Bibliographie commentée, dans “Etudes françaises”, t. XIV, n° 3-4, Montréal, Les Presses de l'Université de Montréal, 1978.
  • Henane, René, Aimé Césaire, le chant blessé * biologie et poétique, Paris, Jean-Michel Place, 2000.
  • Horn, Michael E., La plurivocalité dans le Cahier d'un retour au pays natal d'Aimé Césaire, Montréal, Thèses de McGill (Université McGill), 1999.
  • Hountondji, Victor M., Le Cahier d'Aimé Césaire. Eléments littéraires et facteurs de révolution, Paris, L'Harmattan, 1993.
  • Joubert, Jean-Louis. Césaire, Aimé In Dictionnaire encyclopédique de la littérature française. Paris: Robert Laffont, 1999.
  • Kesteloot, Lilyan, Aimé Césaire, Paris, Seghers, 1979.
  • Lebrun, Annie, Pour Aimé Césaire, Paris, Jean-Michel Place, 1994.
  • Leiner, Jacqueline, Aimé Césaire * le terreau primordial, Tübingen, G. Narr, 1993.
  • Leiner, Jacqueline, dir., Soleil éclaté * mélanges offerts à Aimé Césaire à l'occasion de son soixante-dixième anniversaire, Tübingen, G. Narr, 1985.
  • Louis, Patrice, ABC ...ésaire, Guyane, Ibis Rouge, 2003
  • Malela, Buata, Le rebelle ou la quête de la liberté chez Aimé Césaire, Revue Frontenac Review, 16-17, Kingston (Ontario), Queen’s University, 2003, p. 125-148.
  • Malela, Buata, "Les enjeux de la figuration de Lumumba. Débat postcolonial et discours en contrepoint chez Césaire et Sartre", Mouvements, n° 51, 2007/3, p. 130-141.
  • Malela, Buata, Les écrivains afro-antillais à Paris (1920–1960). Stratégies et postures identitaires, Paris, Karthala, coll. Lettres du Sud, 2008.
  • Malela, Buata, Aimé Césaire. Le fil et la trame: critique et figuration de la colonialité du pouvoir, Paris, Anibwe, 2009.
  • Mbom, Clément, Le Théâtre d'Aimé Césaire ou La primauté de l'universalité humaine, Paris, Nathan, 1979.
  • Mbwil a Mpaang ak Martin Steins, dir., Césaire 70. Paris, Silex, 2004.
  • Motoussam, Ernest, Aimé Césaire * député à l'Assemblée nationale, 1945–1993, Paris, L'Harmattan, 1993.
  • Ngal, Georges, Aimé Césaire, un homme à la recherche d'une patrie, Paris, Présence Africaine, 1994.
  • Nne Onyeoziri, Gloria, La Parole poétique d'Aimé Césaire * essai de sémantique littéraire, Paris, L'Harmattan, 1992.
  • Owusu-Sarpong, Albert, Le Temps historique dans l'œuvre théâtrale d'Aimé Césaire, Sherbrooke (Québec), Naaman, 1986; Paris, L'Harmattan, 2002.
  • Songolo, Aliko, Aimé Césaire * une poétique de la découverte, Paris, L'Harmattan, 1985
  • Thebia-Melsan, Annick ak Lamoureux, Gérard (éd.), Aimé Césaire, pour regarder le siècle en face, Paris, Maisonneuve et Larose, 2000.
  • Toumson, Roger et Henry-Valmore, Simonne, Aimé Césaire, le nègre inconsolé, Paris, Syros, 1994.
  • Torabully, Khal, Chair corail, fragments coolies, Guyane, Ibis Rouge, 1998.
  • Towa, Marcien, Poésie de la négritude * approche structuraliste, Sherbrooke (Québec), Naaman, 1983.
  • Tshitenge Lubabu Muitibile K. (éd.), Césaire et Nous. Une rencontre entre l'Afrique et les Amériques au XXIe siècle, Bamako, Cauris Editions, 2004.Toumso, Roger ak Leier, Jacqueline (éd.), Aimé Césaire, du singulier à l'universel (Actes du colloque international de Fort-de-France, 28-30 juin 1993), n° spécial d'”Œuvres et Critiques”, 1994.

Karyè politik li[modifye | modifye kòd]

Aimé Césaire te depite Matinik depi 1945 pou rive 1993. Li te eli pou premye fwa pou patisipe nan premye asanble konstitiyan katriyèm repiblik la an 1945 e li te re-eli pou tout lejislati. jiska lane 1993. Ane sa a, li pa t 'kouri ankò e li te sipòte kandida ki ta ranplase l': Camille Darsières. Anplis manda li kòm depite, Aimé Césaire te eli majistra Fort-de-France an 1945, nan plas Victor Sévère. An 2001, li pa t kouri ankò e Serge Letchimy te pran plas li. Pandan peryòd sa a, ant 1983 ak 1986, li te okipe chèz prezidan konsèy rejyonal Matinik.

Gade tou[modifye | modifye kòd]

Referans[modifye | modifye kòd]

  1. 1,0 1,1 1,2 et 1,3 « Lè Césaire te yon stalinis », .
  2. [https: //la1ere.francetvinfo.fr/martinique/2015/05/30/centre-culturel-du-grand-nord-sur-les-traces-d-aime-cesaire-260151.html Sant Kiltirèl Gran Nò: Nan tras pa Aimé Césaire], francetvinfo, 31 me 2015
  3. redaksyon karyè piblik yo, « Konpetisyon kontwolè taks: prezantasyon, tès ak pwogram - Carrières Publiques », sur carrieres-publiques.com, .
  4. Lilian Kesteloot, Konprann kaye yon retounen nan peyi natif natal, L 'Harmattan, Paris, 1983, chapit 1 eleman biyografik.
  5. Lilian Kesteloot, op . cit., chapit 1 eleman byografik.
  6. Aimé Césaire - Chapit I Ane fòmasyon yo, cairn, 2019, konsilte 28 oktòb 2022
  7. Aimé Césaire: Kaye yon retou nan peyi l', [ [Edisyon. L'Harmattan (ISBN 2-296-05922-8), « Chap 1, Biyografi Aimé Césaire ».
  8. 8,0 8,1 et 8,2 Saïd Bouamama, Chif Revolisyon Afriken an,
  9. « Fanm nan Negritud: Paulette Nardal ak Suzanne Césaire », Rue Descartes, vol. 83,‎ , p. 62 (ISSN 1144-0821 ak 2102-5819, DOI 10.3917/rdes.623.0002)
  10. « Li toujou pa konnen, travay Suzanne Césaire dechifre pa akademik Anny-Dominique Curtius », sur Outre-mer la 1ère .
  11. 11,0 et 11,1 Aimé Césaire: 1913-2008, (ISBN 9782262029524 ak 2262029520)
  12. Aimé Césaire (1913–2008), ens, aksè 30 avril 2021
  13. Louise-Alexandrine, Marcel Jean-Claude . "Sous yo nan istwa literè Antillo-Guyanese: Achiv ak envantè bibliyografik nan Matinik (1750-1990)". Tèz, Antilles-Guyane, 2002. http://www.theses.fr/2002AGUY0591, p. 477.
  14. Louise-Alexandrine, Marcel Jean-Claude. "Sous yo nan istwa literè Antillo-Guyanese: Achiv ak envantè bibliyografik nan Matinik (1750-1990)". Tèz, Antilles-Guyane, 2002. http://www.theses.fr/2002AGUY0591, p. 479.
  15. { {Liv|otè1=|non1=Césaire,|non1=Aimé,|non2=Lépine, Édouard|non2=of,|tit=Ekri politik|pasaj=248.|piblikatè=|dat=|isbn= 9782858939527 |isbn2=2858939527|isbn3=9782858939794|oclc=859138726|li sou entènèt=https://www.worldcat.org/oclc/859138726%7Caccessed=2019-02-13}}
  16. Césaire, Aimé. "Kaye yon retounen nan peyi natif natal". Testaman, no 20 (Out 1939).
  17. « Aristide. Maugée: Martinique A nu », sur martiniqueannu.com.
  18. Entèvyou ak Aimé Césaire, nan prefas Tropiques 1941-1945, Paris,
  19. 19,0 et 19,1 Ursula K. Heise, « Surrealism and ecology: metamorphoses by Aimé Césaire », Presses de Sciences Po: Ekoloji ak politik,‎ , p. 69-83
  20. Tropiques (revue)
  21. [https :/ /www.cairn.info/revue-la-revue-des-revues-2014-2-page-89.htm konferans sou jounal Tropiques]
  22. « Aimé Césaire, powèt surrealist ak chantè. revòlt anti-kolonyalis », .
  23. Erè nan sitasyon : Baliz <ref> pa valab ; nou pa bay tèks pou ref yo ki rele theses 2002AGUY0591
  24. Louise-Alexandrine, Marcel Jean-Claude. "Sous yo nan istwa literè Antillo-Guyanese: Achiv ak envantè bibliyografik nan Matinik (1750-1990)". Tèz, Antilles-Guyane, 2002. http://www.theses.fr/2002AGUY0591, p. 480
  25. Louise-Alexandrine, Marcel Jean-Claude. "Sous yo nan istwa literè Antillo-Guyanese: envantè achiv ak bibliyografik nan Matinik (1750-1990)". Tèz, Antilles-Guyane, 2002. http://www.theses.fr/2002AGUY0591, T. II, p. 484-486.
  26. Camille Mauduech, Les 16 de Basse-Pointe (fim dokimantè), Les films du Marigot, 2008.
  27. “Kan pati kominis fransè a, nou pa t kapab. echwe pou yo frape pa repiyans li angaje yo nan chemen an nan de-stalinizasyon; li pa vle kondane Stalin” Lèt bay Maurice Thorez, 24 oktòb 1956, sit entènèt Pati Pwogresis Matinik konsilte 14 avril 2008.
  28. « “Kominis nan ajanda a”. Aimé Césaire ak PCF », sur Le Monde Diplomatique, .
  29. http://www.assemblee-nationale.fr/histoire/interruption. /1974 -12-20s.pdf
  30. Yon istwa Pan-Afrikism,
  31. Clo. Mesye, « Jean-Paul Césaire, aktivis kiltirèl, kite nan douvanjou... », .
  32. Judith Waintraub, "Aimé Césaire salye "fòs, volonte ak lide" Sarkozy, Le Figaro, 15 oktòb 2007 , lefigaro.fr [[ li sou entènèt]]
  33. Nan Antiy yo, Aimé Ségolène Royal te rele. - Le Nouvel Observateur, 28 janvye 2007
  34. [http :/ /mondesfrancophones.com/espaces/Caraibes/articles/aime-cesaire Aimé Césaire] - Michel Herland, MondesFrancophones.com
  35. « Aimé Césaire ».
  36. L.D. (lefigaro.fr) ak AFP, AP, « Omaj Lafrans bay Aimé Césaire », 19- 04-2008.
  37. “Èske Aimé Césaire pral depoze nan Panteon an? », Le Figaro, 17 avril 2008
  38. dekrè 18 avril 2008
  39. Omaj emisyon an dirèk sou Lafrans Ô
  40. Frank Fife, "Antèman nasyonal Aimé Césaire nan prezans plizyè milye Matiniken", AFP, 20 avril 2007, te pran pa ladepeche.fr [li sou entènèt].

Lyen deyò[modifye | modifye kòd]